Još uvijek ključaju emocije povodom masakra koji se dogodio tik nakon Nove godine na Cetinju. Najtužnija stvar u čitavoj ovoj priči jeste činjenica da kada se ovakve stvari dogode, prvo se gleda iz koje je „familije“ iz kog je mjesta, je li Srbin ili Crnogorac kako bi se pokušalo „naštetiti“ tzv. „drugoj strani“.
U ovakvim situacijama, akcenat mora biti na tragediji i na žrtvama, da se ljudski porodice oproste od nevino preminulih duša. Međutim, pojedini mediji su ovu tragediju iskoristili u krajnje političke svrhe a sve kako bi krenuli u obračun sa dijelom Crne Gore koji im je još od poodavno politički nepodoban.
Sramne uvrede na račun Srpske pravoslavne crkve i na račun srpskog naroda nekako su ostale nezapažene medijima koji su na perfidan način komentarisali djelovanje vlasti i tražili odgovornost za tragediju koju niko nije mogao da predvidi, a sve potpomognuto novinarima i kolumnistima istih.
U ovakvim momentima, nije poenta u političkom svrstavanju već u pojedinačnoj odgovornosti i poštovanju žrtava što vidimo da neodgovorni pojedinci ne rade.
Ono što se takođe govori u kuloarima jeste činjenica da je Cetinje napadnuto od strane nekih imaginarnih neprijatelja. Očito je da se u dijelu društva pokušava kreirati narativ kao da je ovo bio napad Srpske pravoslavne crkve na Cetinje a što se može vidjeti u komentarima koji isijavaju govorom mržnje, iako bi ljudski i pošteno bilo da se čitava Crna Gora okupi oko žrtava a ne da isijava mržnju od čega može nastati samo još veća tragedija. To očigledno pojedincima ne odgovara te stoga ovakvim komentarima i pribjegavaju.
A očigledno je da ni državni zvaničnici ne mogu da izjave saučešće već da će pojedinci, koji nemaju nikakve veze sa tragedijom, niti sa porodicom nastradalih, odlučuju može li neki državni zvaničnik da uputi saučešće ili ne, a šta tek reći za vjerske zajednice…
SPC otkazala sve koncerte i slavlja, održan pomen u Podgorici
Srpska pravoslavna crkva održala je u Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici pomen i kanon Presvetoj Bogorodici povodom tragedije koja se dogodila na Cetinju pomolivši se za duše stradalih. To međutim očigledno nije bilo dovoljno da utiša glasove koji za sve okrivljuju Srpsku pravoslavnu crkvu i srpski narod Crne Gore za koji tvrde da se konstantno obračunavaju sa Cetinjem i Cetinjanima. Nepogrešivo, i pored činjenice da tu zaista i postoji veliki broj ljudi sa Cetinja koji o tome govore – u većini slučajeva su to profili ljudi što iz Podgorice, tako iz Nikšića i drugih crnogorskih opština.
Takve samo treba zaliti jer zive u mraku.Veliki je njihov prokleti teret.
Problem je u njihovim sizofrenim mozgovima.
Sramota je da uceni ljudi, radi svojih interesa pospjesuju njihovo ludilo sto moze dovesti do jos vecih tragedija.
Znaju li nesrecnici koliko je stara nasa Srpska pravoslavna crkva, a stalo im je da je zarobe.Ne mogu, ona je u nasem bicu!
Сада је видљиво, њихово влашко цинцарско порекло.