Zgrožen varvarskim pritiskom i izolacijom kojom je podvrgnut kolektiv Javnog TV servisa Republike Srbije, začuđen mirom i rezignacijom kojom novinarska esnafska udruženja u zemlji i svijetu posmatraju osmodnevno iživljavanje koje rulja narkomana, ženomrzitelja i anti Srba, skrivena pod svetinjom zvanom „indeks“, duboko svjestan da tek sam samo usamljeni glas, u ove svete dane dižem ga do neba u znak iskrenog protesta, s jedne, i duboke solidarnosti sa žrtvama geta, nezapamćenog još od vremena fašizma, na drugoj strani. Kao neko ko je decenijama jeo tvrdi i gorki novinarski hljeb u najtežim danima za bivšu nam državu, bio napadan, osporavan, pljuvan i targetiran sa svih strana, znam kako se ovih dana osjećaju i pod kojim uslovima moje „kolege“ obavljaju svoje profesionalne zadatke.
Ovo je saopštio Emilo Labudović, bivši novinar RTV CG i član Udruženja novinara Crne.Gore.
„Znam da moralno posrnuće društva u kojem je mizerna manjina u dane Vaskrsa na krst mučeništva razapela i razapinje ne samo kolektiv i pojedince već i jednu časnu profesiju u cjelini, zaposlene i zatočene u RTS više i od gladi i nesanice kojima su, ni krivi ni dužni, danima izloženi boli stid kojem nijesu dužni i koji će nas sve nadživjeti“, kazao je Labudović.
On dodaje da kao slobodan čovjek, intelektualac i svojevremeno novinar – profesionalac, kao neko ko se nikad nije odrekao novinara u sebi, neće i ne može da se pomiri sa činjenicom da, makar i formalno, bude član udruženja koja mlako, suzdržano i kukavički lamenturaju nad stanjem u i oko RTS i, pokrivajući se ušima ćutnje, ostaju skoro gluvi i nijemi pred zločinom nad riječju.
„A kad zamre riječ, riječ novinarska, šta smo onda mi noviari osim gomila majmuna koja se zadovoljava dobačenom bananom! Ne mireći se ni sa čime što se dešava, sa stanjem u kojem grupa obijesnih i sumasišavših ponižava ne samo RTS već i državu Srbiju, duboko i iskreno solidaran kako sa novinarima tako i sa svim časnim i poštenim ljudima u RTS, vraćam i odričem se novinarske knjižice koja me je sve do sada, ne samo formalno, vezivala sa ovom duboko časnom profesijom. Poštovane kolege, braćo iz RTS, znam da nije mnogo, ali to je najviše što mogu da priložim na žrtvenik pred vašom kućom i pred licem vascijele majke Srbije“, zaključio je on.
