Prodaja firmi i kompanija jako često se pretvori u pogodan mehanizam za ostvarivanje i sticanje protivpravne imovinske koristi, ali za povoljnu alatku za izbjegavanje izvršavanja zakonskih obaveza prema radnicima.
To je potvrdio i slučaj firme „Klanice Kraljevo – Poslovni Centar Podgorica“ koja je, preko svog predstavništva u Glavnom gradu, gazdovala velikim brojem prostora na atraktivnim lokacijama u Podgorici, Budvi i Baru.
Ova firma, koja je od 1986. godine poslovala pod raznim nazivima („Kosovoexport“, Klanica „Kosovo Polje“) osnovana je 1987. godine u Peći na Kosovu i Metohiji.
Nakon početka rata sa OVK i agresije NATO-a na Saveznu Republiku Jugoslaviju, njen tadašnji direktor, Miloje Jelić prenosi poslovanje u Kraljevo, u Srbiji, registrujući je pod nazivom „Klanica – Kraljevo”.
Ova firma, kako smo saznali, nikada nije posjedovala objekte u Kraljevu, već se njeno čitavo poslovanje svodilo na obavljanje privredne djelatnosti u Crnoj Gori, gdje je posjedovala 9 prostora ukupne kvadrature 1050m2.
Riječ je o sedam poslovnih prostora u centru Podgorice, ukupne površine 700 kvadrata, od čega 500 u prizemlju stambenih zgrada, a 200 u pripadajućim podrumima. U centru Budve je i prostor od 60 kvadrata, a u Baru od 137 uz 47 kvadrata podruma.
Nakon par godina Jelić je pomenute prostore dao u zakup AD „Inpek“, a ova kompanija se obavezala da preuzeo radnike ovih maloprodajnih objekata, dok je njih šest radnika zvanično ostalo u sklopu „Klanice Kraljevo – PC Podgorica”.
Nekretnine preduzeća prodate pod sporom
Kada je u matičnom preduzeću „Klanica Kraljevo“ u Srbiji uveden stečaj polovinom 2019, nekretnine u Crnoj Gori su, kroz stečajni postupak, prodate.
„Javna licitacija održana je u Beogradu 8. februara 2022. Procijenjena vrijednost nekretnina bila je oko 620 hiljada eura, a prodate su za nešto manje od 240 hiljada eura državljanki Bosne i Hercegovine, Anđeli Sekulović koja ima prebivalište u Sutomoru. Iako je ponuda Sekulovićke bila samo 38 odsto od tražene cijene, prodaju je odobrio Odbor povjerilaca. U tom periodu je prosječna cijena poslovnog prostora u centru Podgorice bila oko 2.000 eura po kvadratu. Kupoprodajni ugovor je zaključen 22. februara 2022. godine, a ovjeren je deset dana kasnije, tj. 4. marta (UOP-I 359-2022 ) kod javnog bilježnika Zorana Jovanovića iz Kraljeva“, pisao je svojevremeno Radio Slobodna Evropa (RSE).
Ono što je problematično u ovom dijelu jeste i što su ove nekretnine prodate pod sudskim sporom koji se vodi protiv vlasnika.
Naime, Agencija za privatizaciju lažne države Kosovo ove prostore potražuje pred crnogorskim sudovima.
Sumnjiv stečaj
Krajem jula 2019. godine Jelić je, bez prethodnog obavještenja zaposlenih, pokrenuo stečaj u ovoj firmi. Za stečajnog upravnika imenovan je Petar Vulović, koji je vodio čak 65 stečajnih postupaka u Srbiji.
Nedugo nakon toga, Jelić je usmeno obavijestio svoje zaposlene u Podgorici, Ljiljanu Maraš i Veljka Markovića kojima, a što su oni naknadno saznali, nije uplaćivao poreze i doprinose više od 10 godina.
U našu redakciju je, prije 10 dana, navratila bivša radnica ove firme, Ljiljana Maraš. Ona nam je ispričala sa kakvim se sve problemima ona i njen kolega Veljko Marković iz Bara sada suočavaju.
Prema njenim riječima, tadašnji vlasnik i direktor firme Miloje Jelić im je usmeno saopštio da je uveo stečaj, bez ikakvog obrazloženja zbog čega.
„Mi, eto, nismo dovodili to u pitanje, s obzirom da smo godinama povezani sa tim čovjekom i mislili smo da je stečaj uveden zbog nepoštovanja zakupca i neispunjenja obaveza uplate doprinosa. Sa tim ubjeđenjem mi dočekujemo 23. februar 2022. godine, kada se prvi put od uvođenja stečaja srijećemo sa stečajnim upravnikom, Petrom Vulovićem”, ispričala je, odmah na početku našeg razgovora, bivša radnica „Klanice Kraljevo – PC Podgorice”, Ljiljana Maraš.
Na njeno insistiranje kod Jelića, da ona i njen kolega Marković dobiju rješenja da su radnici u stečaju, dobija odgovor da će ih odraditi stečajni upravnik, Petar Vulović, te da njih dvoje nastavljaju raditi i dalje.
„Tu, da budem iskrena, postupamo krajnje naivno, pa dopuštamo da tako vrijeme prolazi, a i bilo je vrijeme zabrane kretanja uslijed korone sve do 9. marta 2022. kada se ja, ponovo, sastajem sa njima. Ali, nakon sprovođenja moje odjave kod Poreske uprave Podgorica, njih dvojica mi samo usmeno saopštavaju da su me odjavili, ne pominjući datum retroaktivnog odjavljivanjam, kao i da ću prateću dokumentaciju naknadno dobiti. Tek sjutri dan od kolege dobijam saznanje da je datum 24. 07. 2019. Tu odmah reagujem i zahtijevam da mi se dokumentacija hitno dostavi”, nastavlja dalje Maraš.
Odjavljeni sa retroaktivnim datumom, bez zaključene radne knjižice i uplaćenih doprinosa
Tek nakon 13 dana je dobila dokumentaciju, a kao razlozi njenog retroaktivnog odjavljivanja kod Poreske uprave navedeno je to što je advokatska kancelarija Rajka Božovića, koji je i inače zastupao ovu firmu u brojnim drugim sporovima, kasnio sa podnošenjem odjave.
„Ja, da budemo precizni, nisam pravnica, već računovođa, ali znam da je time u startu povrijeđen Zakon o stečaju, gdje se u članu 31. kaže da: ako štetu učine stručna lica koja je angažovao stečajni upravnik, on je odgovoran ako je ona nastala usljed njegovog propuštanja da izvrši nadzor nad radom te osobe. Međutim, 19.03 2022. isti taj stečajni dostavlja novu izjavu, gdje se poziva na tehničku grešku Poreske uprave, sa obrazloženjem da je radnica Centralnog registra priovrednih subjekata (CRPS) odbijala da ubaci u sistem registrovan stečaj od strane Privrednog suda, koji je i poslije podonošenja dopuna naknadno registrovan u Crnoj Gori u 11 mjesecu”, pojasnila je ova bivša radnica.
Njena odjava sa retroaktivnim datumom je, požalila nam se ona, sprovedena bez zaključene radne knjižice, a rješenje o prestanku radnog odnosa nigdje nema djelovodni broj, niti pečat.
„Zbog njihovih radnji i greašaka ja sam iz ove firme, bez zaključene radne knjižice, bez uplaćenih 12 godina doprinosa, bez otpremnine, sa 56 godina života izbačena na ulicu. Sa Biroa rada sam vraćena da se ne mogu prijaviti, jer, naravno, nije mi zaključena radna knjižica, pa nemam nikakvo pravo biti ni tamo”, naglasila je Maraš.
Stoga ona sada ima samo zvanični papir Poreske uprave, koja nije nadležna za zaključenje radne knjižice.
„Imam samo odjavu na datum 21. 6. 2022 godine. E, sad, kao što sam vam rekla, ja nemam plaćene doprinose od 2011. godine do tog 21. 06. 2022, što znači da nemam ni radni staž za sve te godina. To mi pričinjava smetnju za ostvarenje bilo kakvog prava. Jer bih, po novom zakonu, ja za tri godine mogla da idem u penziju, a ovako je neću dočekat dok se ne uplate doprinosi”, ispričala je ona.
Maraš je ukazala i na slučaj svog kolege, Veljka Markovića iz Bara, koji je stekao uslove za penziju, ali pošto nema zaključenu radnu knjižicu i, kao i ona, neuplaćene poreze i doprinose, ne može da ostvari pravo na penziju.
„Čovjek je, naprosto, ostavljen na ulicu, bez ikakvih primanja iako je ostvario pravo je ostvario na penziju, a ne može da je dobije”, podsjeća Maraš.
Vulović i Jelić su prestali da se javljaju nakon što su Maraš i Marković podnijeli krivičnu prijavu protiv njih.
„Kada sam podnijela krivičnu prijavu oni su prekinuli svaki kontakt sa nama, jer po njihovom, oni su završili sa nama, ali mi nismo sa njima, jer smo istjerani na ulicu, bez doprinosa, knjižica, otpremnina i svega što nas, na osnovu Zakona i o radu i o stečaju, sleduje”, rekla je ona.
Do dana objavljivanja ovog teksta BORBA nije uspjela da ostvari kontakt sa Jelićem i Vulovićem.
Ovaj slučaj se sada, nakon podnošenja krivične prijave u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, nalazi pred Višim sudom u Kraljevu.
„Mi se iskreno nadamo da će pravosudne institucije i Crne Gore i Srbije obratiti pažnju na ovaj naš problem, jer mi smo sada ostavljeni bez ikakvih mogućnosti da ostvarimo naša zakonska prava i, na osnovu njih, ni krivi ni dužni, ono što nas sleduje”, zaključila je, u razgovoru za BORBU, bivša radnica „Klanice Kraljevo – PC Podgorica”, Ljiljana Maraš.
