Piše Aleksandar Novović
Nikšić je danas najveći gubitnik DPS-ove tranzicije i privatizacije. DPS je trideset godina od Nikšića pravio blato i doveo ga do zastiđa. Do ekološke i mentalne deponije (čast izuzecima). Đukanović je svoj rodni kraj počeo da krnji i dijeli na kriminalne feude, počevši od prve privatizacije – Trebjese. Gasila se proizvodnja, uslužna djelatnost, podizala se gotovost kriminala, korupcije, ali i depresije, alkoholizma, disfunkcionalnosti. Na kraju je prosuta i Željezara kao poslednji udar na Nikšićko privredno nasljeđe. Ni to nije bilo dosta od DPS, pa je Milutin Simović bio gradonačelnik Nikšića. Poniženje.
Danas, matematički gledano, iako nije vlast, DPS ulazi trku sa pol pozicije. Iako se očekuje pad u odnosu na prošle izbore, na žalost, ova kancer utvara i dalje ima uticaj među inficirane i lobotomisane mozgove. Blato i deponija odgovaraju DPS-u, štakoru koji je rođen da rovari kroz mutno i prljavo.
Možemo vidjeti sa čim i kim nastupaju danas: Đukanović, krvnik i grobar Crne Gore; neki klovn-zabavljač Perović, kalibrisan za IQ 85 frekvenciju i ,,zajebantski“ gen Nikšićana; i Boris Muratović izdanak Milove škole, ekstremni nacionalista sa belvederskom spomenicom paljenja guma.
I pogledajte narativ ove partije: ponovo rade na crno-bijeloj slici i iščašenom patriotskom sentimentu. O ekonomiji ne smiju. Vođa im bio nikakav student, ideolozi – Ivanović i Vukotić – su im u zatvoru.
Četnici i sve velikosrpsko jeste tema, ali više kao osnovna bas linija kako bi se mobilisalo ono glasačko tijelo sa socijale, prihranjeno i zadojeno pomijama mržnje. Međutim idu korak dalje u ,,kreativnosti“, pa sad svojim glasačima i navodno uzdržanoj ,,građanskoj provenijenciji“ iscrtavaju da je PES isto što i DF, da su neprijatelji svuda, da je apokalipsa blizu. A građanisti prihvaju. Aboliraju DPS, jer nisu našli novo korito anestezije.
Eto, REFORMISANI DPS, na fabrička podešavanja. Milo je tu, šeta Nikšićem, proklinje i zatuca. Posle puste simpatičnog neurotičara da zasmije narod da bi zaboravili da:
Glas za DPS je glas za (političku) prošlost koja je baš prevaziđena.
Glas za kriminogene ,,pobjednike tranzicije“
Glas za bal lešinara i hijena kojima država služi za čerupanje
Glas za slabe studente i kriminalce koji odlučuju našim životima
Glas za podjele
Glas za ugašene fabrike i stečaje
Glas za DPS je glas za odlazak omladine iz Nikšića
Glas za DPS je glas za prazne priče
Glas za nepotizam, korupciju, nerad
Glas za mafijaške okršaje na ulicama i regrutovanje omladine u kriminal
Glas za DPS je stokholmski sindrom – stanje u kojem žrtva postaje zavisna od svog mučitelja
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Društvo pišu nisu nužno stavovi redakcije portala 083)