U Baru od gradske kapele do gradskog groblja „Gvozden brijeg“ nema pješačke staze, pa se ide ulicom. Povorka sa pokojnikom ide desnom trakom dok za automobile ostaje lijeva. To je, otprilike, 300 metara razdaljine.
Ne tako davno, ako bi naišli na ovu povorku, vozači bi zaustavili svoj automobil, ugasili motor, izašli i stali pored njega pognuvši glavu. Ako su na glavi imali kapu ili šešir, skinuli bi ih.
Svi su odavali poštovanje pokojniku i njegovoj porodici.
Već prije par godina bivalo je da poneko ne ispoštuje povorku sa mrtvacem i prođe automobilom pored nje. Svi bi ga gledali kao nevaspitanog, drskog.
Sada već ne samo da pored povorke prolaze autobili koji dolaze iz njoj suprotnog pravca, nego i oni koji dolaze iza povorke pretiču je.
Tako biva da se na toj jednoj traci mimoilaze automobili, uzgurujući povorku. Rijetko će neko da stane.
Ta slika na toj kratkoj dionici od kapele do groblja slika je Bara danas.
Bar se posljednjih godina mahnito izgrađuje. Intenzivno ga naseljavaju ne samo iz drugih krajeva Crne Gore, nego i iz tzv. Regiona, pa i iz Evrope. To je sada kumbulj kultura, životnih navika, domaćih vaspitanja…, koji je kao plima preplavio vjekovno barsko zajedništvo.
Bar je umro. Ovaj grad danas samo nosi njegovo ime.
