U prošlom vijeku na bečkom carskom dvoru ispravno je procjenjeno da najveća opasnost za carstvo ne dolazi sa istoka već sa juga – od Srba. Carski umovi odlučiše da bi valjalo taj problem riješiti silom oružja.
Ubrzo se carska sila stušti na Srbe da uh zgazi jednom i zauvijek. Ono jeste da je carska vojska u prvom udaru žestoko dobila po brnjici i naučila lekciju ali na kraju careska sila je ipak poklopila srpski prostor. Carske umne glave sui shvatile da se Srbe nikad ne mogu pokoriti silom da se Srbi moraju zavaditi i podijelit ako se misli Srbima vladati.
Na okupanim teritorijama proradila je carska mašinerija za dijeljenje, drobljenje i seckake na sitna crevca srpskog naciona., Srbima su dati su razlozi za podjele – data nam je istorija spremljena na njihov način po njihivom ukusu.
Dok drugim narodima istorija služi da bi od nje učili da se istorijske greske ne ponavlnaju i da bi se istorijom dičili i pinosili Srbima istorija služi da bi se njome tukli i svađali. Jadni mi – istorijski podijeljeni svime i svačim. Više nema ljudske oblasti kojom Srbe nijesu podijelili bar na dva dijela nerijetko na stotine milione djelića. Ma nema Srbina (pogotovu bivšeg) koji nije raspolućen između nečeg ili nekog.
Kako to pired ovolikih podjela da još srpsko ime diše kako to da srpskog imena ima uopšte?
Podjele su, ipak, kao kule od pijeska, djeci djeluju vječne i moćne do prvog talasa a talas koji briše srpske podjele je jezik. Mogu i pokušavaju carske i europskeintegrativne vojske da srpski jezik dijele ali on se jednostavno ne da ovo što se danas zove Hrvatima, Muslimanima, Crnogorcima … prosto razumije i koristi srpski jezik. A jezik je taj koji kao val poravna u pijesku izgrađene kule podjela. Sad je osjeka pa kule djeluju moćne i velike, doće i plima. Mora ako još pistoje prirodni procesi.