PIŠE, PERICA ĐAKOVIĆ, UMJESTO BITKE ZA NIKŠIĆ DOBISMO BITKU ZA ULCINJ

I dok su svi očekivali da će se kao prije četiri godine ponoviti „bitka za Nikšić“, izbori u ovom gradu protekoše u ipak reklo bi se demokratskoj atmosferi sa nešto žučnijom političkom raspravom, koja i poslije izbora ne prestaje a u čemu prednjače predstavnici DPS- u gradu pod Trebjesom, koji su možda bili ubijeđeni da bi im podrška počasnog predsjednika i njegovo proklinjanje političkih protivnika moglo donijeti koji glas više, ispunilo se poprilično, ali opet nedovoljno da bi DPS sa eventualnim satelitima mogao da preuzme vlast u njegovom rodnom gradu. Za trenutak su se ponadali da bi neoprezna poruka PES-ovog funkcionera Dragovića mogla da poljulja staru-buduću koaliciju u gradu pod Trebjesom. Ubrzo su se od njegove (ične) izjave ogradili u samom vrhu PES-a pokazujući da je on lično bio ponesen prvim rezultatima njegove partije u Nikšiću, ne shvaćajući da to u stvari nije bio politički uspjeh već naprotiv i da je PES uzeo ipak premalo da bi bio faktor koji odlučuje, te da će bez obzira na njegovu nadu, ali i nadu DPS-a, Spajić i vrh PES-a podržati Marka Kovačevića za gradonačelnika.
I dok se politički voda u Nikšiću bistri, ona se sve više muti oko Ulcinja i najavljene, ali i potpisane saradnje Vlade sa Emiratima, odnosno ondašnjim investitorima. Ulcinjsku političku vodu nisu samo zamutili stanovnici najjužnije opštine, kojima ni olako obećanih 35 milijardi ne ublažava njihov jedinstven stav. Ubjeđivanje prvog čovjeka Vlade i njegovih odanih saradnika, poput nove ministarke, da je tu sve čisto i transparentno, dodatno je zamutio njegov doskorašnji partijski drug i njegov spasitelj iz ondašnje predsjedničke krize u koju se sam različitim i kontradiktornim izjavama uvalio, Jakov Milatović. Činilo se da su Jakov i Spajki zakopali ratne sjekire oko podgoričkih izbora, ali se pokazalo da je to zakopavanje bilo plitko, i da je prvi mali vjetrić sumnje otvorio ulcinjske „Dine“, čak dotle da je predsjednik Crne Gore ukazao i na koruptivnost u ovom projektu. Mlađanog Jakova, koji je pisao u Brisel tražeći podršku iz centrale EU, podržali su predstavnici različitih NVO organizacija koji smatraju da u ovom slučaju ne treba ponoviti grešku koju je već učinio premijer ne konsultujući se sa parlamentom oko stavljanja potpisa, već su ga dobronamjerni „savjetnici i saradnici“ ubijedili da će biti dovoljno da on ponudi potpisani ugovor parlamentu, ili ti njegovoj većini, samo na verifikaciju. Vjerovatno da oni i sam Spajki nisu očekivali da će se glas naroda probuditi kada čuje prvo cifru od 30 milijardi, pa onda i onu pojačanu za još pet miljardi te da će to biti dovoljan mamac da se proguta parangal. Ipak, narod je mislio drugačije, prvo su se sve partije u Ulcinju složile i objedinile poručujući da im iza takve investicije, ili bolje reći namjere da ona prođe na ovakav netransparentan način nešto baš i nije sve čisto. Uz građane Ulcinja skoro da su jedinstveni stavovi koji su se mogli čuti i od političkih predstavnika koji su išli na dodatno ubjeđivanje kod premijera, ali i najvećeg broja predstavnika medija i političkih, a posebno ekonomskih analitičara koji su iskazali javnu sumnju u posao koji je predstavljen kao posao vijeka za Crnu Goru. Svi su jedinstveni da su Crnoj Gori potrebne investicije, ali da one moraju biti čiste, za razliku od investicija koje je nudila prethodna vlast, sjetimo se Deripaske, Aluminijskog kombinata, skijališta a posebno hotela na Bjelasici, autoputa i zaboravljenih petlji, tranzicionog perioda neoliberalizma, državnog posla (da ne kažem šverca cigara a potom i banana) za koji je svoju saglasnost iskazala još i 42. Vlada i prije svog dolaska na vlast potpomognuta određenim ambasadama i čuvene trebinjske finansijske podrške i nekih domaćih tajkuna kojima su kasnije sankcije uveli i Amerikanci. Dakle, Jakov je po ko zna koji put glasno protiv svog bivšeg partijskog druga i brata, sjećamo se još oko stvaranja 44. Vlade i pokušaja dogovora oko njenog sastava Eskobara Spajića, kada je u posljednjem trenutku izbjegnuta saradnja PES-a i DPS-a (rečenica Milatovića iz Njujorka – razgovarao sam sa mnogo relevantnijim političkim sagovornicima od Eskobara), zatim razlaz oko politike u glavnom gradu, pojedinih ambasadorskih rješenja i tome slično. Ovoga puta raskorak je oko načina na koji treba da se pokrene najveći investicioni poduhvat u Crnoj Gori, u koju još nije stigao ni uveliko obećavani japanski milion za Pljevlja. Pri svemu tome ne treba zaboraviti da je riječ o razlazu dvojice ljudi sličnog esnafskog kova, ekonomista koji su svoja znanja sticali na različitim krajevima svijeta, jedan na Bliskom istoku a drugi ovdje u Evropi a zbližio ih jedan profesor kao članove ekspertske apostolske vlade.Jakov je danas posjetio građane Ulcinja i javno stao uz njih, dok je Spajki uputio dopis predsjedniku Skupštine da već sutra stavi pred poslanike izjašnjavanje o potpisanim ugovorima! Pa zato i s pravom pod pitanje građana „Čemu tolika žurba premijeru“ ako je sve čisto i transparentno?
Vidjećemo ubrzo ko nudi narodu šećerlemu, ko otrežnjenje od lakih nota, i ko će izaći kao pobjednik bitke za Ulcin, ali će mo i vidjeti dali se iza svega krije i neki mogući politički dogovor koji ima veze sa Nikšićem i Ulcinjom.
Perica Đaković