Nakon što je Željko Obradović napustio KK Partizan, mediji pod Šolakovu kontrolu upustili su se u još jedan politički performans – ovaj put pokušavajući sportski rezultat pretvoriti u ideološku poruku. Sport klub je tako objavio da “naš cilj nisu titule i novac – već sloboda”, insinuirajući da odlazak najtrofejnijeg evropskog trenera ima veze sa nekakvom “borbom za slobodu”.
Slobodu čega – i od koga?
To objašnjenje nijesu ponudili, ali su zato sportski kolaps Partizana odlučili da upakuju u političku naraciju, umjesto da se suoče sa činjenicama.
A činjenice su jednostavne:
Željko Obradović je napustio klub jer nije imao rezultate, jer je sezona bila ispod svakog očekivanja, i jer se sportski projekat raspao, nije napredovao. To je sportska realnost, ne politička parabela.
Umjesto suočavanja sa neuspjehom, Šolakovi mediji pokušavaju da stvarnost prekriju pričom o navodnoj “slobodi”, kao da je poraz na terenu proizvod nekog imaginarnog političkog pritiska, a ne loših sportskih odluka, promašenih pojačanja i neuspjelog koncepta.
Ovakvo zamjenjivanje teza nije slučajno.
Svaki poraz, bilo Partizanov, bilo politički, Šolakovi mediji u Beogradu i Podgorici nastoje da pretvore u moralnu dramu i ideološku bitku, ne bi li sakrili ono što je vidljivo golim okom – neuspjeh.
I tako je sportska priča, umjesto analize loše sezone, dovedena na teren dnevnopolitičkog ratovanja, kako bi se po ko zna koji put izbjegla odgovornost.
Umjesto pobjeda – propagandna magla.
Umjesto sporta – ideološki delirijum.
Umjesto suočavanja sa rezultatima – izmišljena “borba za slobodu”.
Sve drugo je bijeg od realnosti.
