Piše, mr Dejan Abazović
Crna Gora se nalazi na prekretnici kada je u pitanju reforma izbornog zakonodavstva. Prilika je da se kroz sveobuhvatne promjene ojača demokratski legitimitet institucija i osigura istinska volja građana u Skupštini. Postojeći izborni sistem, sa zatvorenim listama, često se suočava sa kritikama da omogućava partijskim elitama da postavljaju “poslušnike” na poslaničke liste, čime se partijski interesi stavljaju ispred interesa građana koji su ih birali. Ovakav sistem nerijetko dovodi do toga da izabrani predstavnici primarno odgovaraju uskom krugu unutar partije, a ne široj javnosti čije bi interese trebalo da zastupaju.
Analiza postijećeg sistema
Crna Gora trenutno koristi proporcionalni izborni sistem sa zatvorenim listama. To znači da građani glasaju za političku partiju ili koaliciju, a mandati se raspodjeljuju prema procentu osvojenih glasova. Redoslijed kandidata na listi određuje sama partija, što ostavlja malo prostora za direktan uticaj birača na izbor konkretnih poslanika.
Ovakav sistem ima nekoliko ključnih nedostataka:
– Partijska kontrola: Zatvorene liste daju veliku moć partijskim centralama, koje mogu favorizovati lojalne, ali ne nužno i najkompetentnije kandidate.
– Nedostatak odgovornosti: Izabrani poslanici često osjećaju veću odgovornost prema partijskom vrhu nego prema građanima koji su ih birali.
– Ograničen izbor: Birači nemaju mogućnost da direktno utiču na izbor konkretnih pojedinaca, što može dovesti do osjećaja otuđenosti od političkog procesa.
– Realizacija partijskih interesa: Kontrolom parlamentarnih klubova i političkom trgovinom partijski oligarsi kontrolišu realizuju partijskih interesa, koji mogu biti i lični.
Dakle, zatvorene liste otvaraju prostor za zloupotrebe. Partijske centrale imaju preveliku moć u kreiranju izbornih lista, često favorizujući lojalne, ali ne nužno i najkompetentnije kandidate. Građani, glasajući za partijsku listu u cjelini, nemaju mogućnost da direktno utiču na izbor konkretnih pojedinaca koji će ih predstavljati u Skupštini. Ovaj nedostatak direktne odgovornosti poslanika prema biračima podriva suštinu predstavničke demokratije i može dovesti do osjećaja otuđenosti građana od političkog procesa.
Individualna odgovornost i veza sa biračima
Uvođenje otvorenih lista predstavljao bi značajan iskorak u demokratizaciji izbornog procesa. Ovaj sistem omogućava biračima da, pored glasanja za partiju, preferencijalnim glasovima direktno podrže određene kandidate sa liste. Na taj način, poslanici bi bili direktno odgovorni građanima koji su im dali povjerenje, a ne samo partijskom vrhu. Ovo bi ojačalo vezu između izabranih predstavnika i njihovih birača, povećalo transparentnost i odgovornost, te potencijalno dovelo do izbora kvalitetnijih i kompetentnijih pojedinaca u Skupštinu.
Postoji nekoliko modela otvorenih lista, ali osnovni princip je da se biračima daje mogućnost da izraze preferencije prema određenim kandidatima. Na primjer, birač može glasati za partiju X, ali istovremeno označiti i kandidata broj Y sa te liste kao svog favorita. Mandati se zatim raspodjeljuju na osnovu kombinacije glasova za partiju i preferencijalnih glasova za kandidate.
Prednosti otvorenih lista:
– Veća odgovornost poslanika: Poslanici su direktno odgovorni građanima koji su im dali preferencijalne glasove, a ne samo partijskom vrhu.
– Veći izbor za birače: Birači imaju veći uticaj na izbor konkretnih pojedinaca koji će ih predstavljati.
– Povećana transparentnost: Proces izbora postaje transparentniji i otvoreniji.
– Izbor kvalitetnijih kandidata: Otvorene liste mogu motivisati partije da kandiduju kvalitetnije i kompetentnije pojedince koji mogu privući preferencijalne glasove.
Kako se raspoređuju mandati?
Sistem otvorenih lista kombinuje proporcionalnu zastupljenost sa preferencijalnim glasanjem. Evo pojednostavljenog objašnjenja kako se glasovi pretvaraju u mandate:
- Raspodjela mandata po partijama:
a) Prvo se, kao i kod proporcionalne zastupljenosti, određuje koliko mandata osvaja svaka partija ili koalicija. To se postiže primjenom određenog matematičkog modela, kao što su:
– D’Hondtova metoda: Važeća metoda, favorizuje veće stranke.
– Sainte-Laguëova metoda: Nešto više favorizuje manje stranke od D’Hondtove.
– Metoda najvećeg ostatka: Osigurava da svaka stranka dobije broj mandata što je bliži njenom stvarnom udjelu u glasovima.
b) Ova metoda raspoređuje mandate među partijama na osnovu ukupnog broja glasova koje je svaka partija dobila. - Raspodjela mandata unutar partije:
a) Nakon što se odredi koliko mandata pripada svakoj partiji, ti se mandati raspoređuju među kandidatima te partije na osnovu preferencijalnih glasova.
b) Postoje različiti načini za to, ali osnovni princip je da kandidati sa više preferencijalnih glasova imaju prednost:
– Kandidati sa dovoljnim brojem preferencijalnih glasova: Neke zemlje imaju prag preferencijalnih glasova. Kandidati koji pređu taj prag automatski dobijaju mandat.
– Rangiranje kandidata prema preferencijalnim glasovima: Preostali mandati se raspoređuju kandidatima prema broju preferencijalnih glasova koje su dobili. Kandidat sa najviše preferencijalnih glasova dobija prvi mandat te stranke, sledeći sa najviše dobija drugi, i tako dalje.
– Kombinacija redosleda na listi i preferencijalnih glasova: Neke zemlje kombinuju redosled koji je odredila stranka sa brojem preferencijalnih glasova. Na primer, ako dva kandidata imaju sličan broj preferencijalnih glasova, onaj koji je bio više na listi može imati prednost.
Evo pojednostavljenog primjera:
- Partija X osvaja 5 mandata.
- Kandidati A, B, C, D i E su na listi Partije X.
- Oni dobijaju sledeći broj preferencijalnih glasova:
○ A: 10,000
○ B: 15,000
○ C: 8,000
○ D: 12,000
○ E: 5,000 - Kandidati se rangiraju prema broju preferencijalnih glasova: B, D, A, C, E.
- Partija X dodeljuje svojih 5 mandata kandidatima B, D, A, C i E, tim redosledom.
Građani kao aktivni učesnici političkog odlučivanja
Pored otvorenih lista, uvođenje elemenata direktne demokratije moglo bi dodatno osnažiti učešće građana u političkom životu. Referendumi o važnim pitanjima, građanske inicijative i drugi mehanizmi direktne demokratije omogućavaju građanima da direktno utiču na donošenje odluka i kontrolišu rad izabranih predstavnika. Primjer Švajcarske, sa svojom dugom tradicijom direktne demokratije, pokazuje kako ovakav sistem može doprinijeti većem povjerenju građana u institucije i većoj političkoj stabilnosti.
Zabluda je vjerovati da je implementacija direktne demokratije u društveni sistem komplikovana i skupa. Tehnologija nam danas omogućava njenu jednostavnu primjenu direktne demokratije za koju mi u Crnoj Gori posjedujemo svu infrastrukturu i preduslove. Samo treba početi koristiti ono što smo uz značajne napore u prethodnoj dekadi uspostavili, a što može biti tema posebne analize.
Primjedba autora: Uz primjenu IT-a svaki dan možemo imati po jedan referendum, na način da svaki državljanin Crne Gore može glasati izborom jedne od ponuđenih opcija, sa svoga smart telefona, laptopa ili računara gdje god da se nalazi, uz sve propisane mjere autentifikacije i zaštite! Kao pomoćnik direktora Poreske uprave, 2020. godine bio sam Project Manager za razvoj i implementaciju sistema e-fiskalizacije u Crnoj Gori. Još tada smo razvili i implementirali nešto što je složeniji i kompleksniji sitem kojeg građani svakodnevno koristite i koji integriše sve tehnologije neophodne za predloženi.
Primjeri direktne demokratije:
– Referendum: Građani se izjašnjavaju o određenom zakonu ili drugom važnom pitanju.
– Građanska inicijativa: Grupa građana može predložiti zakon ili ustavni amandman, o kojem se zatim glasa na referendumu.
– Narodni veto: Građani mogu zahtijevati da se zakon koji je usvojila skupština stavi na referendum.
Prednosti direktne demokratije:
– Veće učešće građana: Građani imaju direktan uticaj na donošenje odluka.
– Veća legitimnost odluka: Odluke koje su donijeli direktno građani imaju veći legitimitet.
– Povećanje povjerenja u institucije: Direktna demokratija može povećati povjerenje građana u političke institucije.
Pozitivna iskustva iz okruženja i Evrope
Brojne zemlje u okruženju i Evropi uspješno primjenjuju sisteme sa otvorenim listama i elementima direktne demokratije. Na primjer, neke zemlje regiona imaju iskustva sa preferencijalnim glasanjem koja su doprinijela većoj personalizaciji izbora i jačanju odgovornosti poslanika. Analiza ovih primjera mogla bi pružiti dragocjena iskustva i smjernice za Crnu Goru prilikom kreiranja novog izbornog zakonodavstva.
Primjeri otvorenih lista:
– Hrvatska: U Hrvatskoj, na izborima za Hrvatski sabor, primjenjuje se sistem preferencijalnog glasanja. Birači mogu označiti jednog kandidata kojem daju preferirani glas. Kandidati dobijaju mandate na osnovu broja glasova koje su dobili unutar liste svoje stranke. Ovaj sistem je doprinio većoj odgovornosti poslanika prema biračima, jer su motivisani da aktivno rade na pridobijanju podrške građana.
– Slovenija: Slovenija takođe koristi otvorene liste na izborima za Državni zbor. Birači mogu dati preferencijalni glas jednom kandidatu na listi. Ovaj sistem omogućava biračima da utiču na redoslijed kandidata koji će biti izabrani, a ne samo da se oslanjaju na redoslijed koji je odredila stranka.
Primjeri direktne demokratije:
– Švajcarska: Švajcarska je poznata po svojoj dugoj tradiciji direktne demokratije. Građani Švajcarske redovno učestvuju u donošenju odluka putem referenduma i narodnih inicijativa. Referendumi se održavaju na svim nivoima vlasti (lokalnom, kantonalnom i nacionalnom) i koriste se za odlučivanje o ustavnim amandmanima, zakonima i međunarodnim ugovorima. Narodne inicijative omogućavaju građanima da predlože promjene ustava ili zakona. Ovaj sistem direktne demokratije omogućava građanima da imaju snažan uticaj na politički proces i doprinosi visokom nivou povjerenja u institucije.
Usporavanje demokratskog razvoja
Postojeći izborni sistem u Crnoj Gori, sa svojim manjkavostima, nesumnjivo utiče na dinamiku demokratskog razvoja. Dominacija partijskih interesa, nedostatak direktne odgovornosti poslanika i osjećaj marginalizovanosti građana mogu usporiti proces izgradnje zrelog i inkluzivnog demokratskog društva. Reforma izbornog zakonodavstva je stoga ključna za otklanjanje ovih prepreka i stvaranje Skupštine koja će zaista biti odraz istinske volje građana i uživati njihovo puno povjerenje.
U susret izbornoj reformi, donosioci odluka u Crnoj Gori moraju imati jasne prioritete. Pored uvođenja otvorenih parlamentarnih lista i razmatranja primjene elemenata direktne demokratije, neophodno je:
a) obezbijediti potpunu ažurnost i pouzdanost biračkog spiska sa revizijom registra prebivališta i uspostavljenim adresnim registrom,
b) garantovati slobodu medija kao ključnog preduslova za informisano odlučivanje građana,
c) spriječiti bilo kakvu zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe.
Samo sveobuhvatnim pristupom, koji adresira sve ove ključne aspekte, Crna Gora može dobiti izborni sistem koji će u potpunosti biti usklađen sa Ustavom i koji će rezultirati Skupštinom koja istinski predstavlja volju naroda. Sa druge strane, političko-partijskim oligarsima se zaista valja potruditi da objasne zašto proces izborne reforme ne otpočinje i šta to ne valja u primjeni sistema otvorenih lista i direktne demokratije
Mišljenja u stavovi izneseni u rubrikama društvo ili kolumne nisu nužno stavovi redakcije portala083
