Piše: Boško Vukićević
„Poslanik opozicije Oskar Huter juče je ustvrdio kako je „tridesetoavgustovska većina došla na vlast uz crne barjake sa mrtvačkim glavama i pjesmama kvislinških pokreta iz Drugog svjetskog rata“.
Neko bi rekao da DPS-političar bezočno i podlo laže, ali pošto smo pristojni i vaspitani ljudi, kazaćemo da poslanik Huter zaobilazi istinu na jedan osobito nekorektan način.
Čudesne litije nijesu samo univerzalno prepoznate kao najmasovniji, već i kao najmirniji protesti u istoriji čovječanstva. One su, u tom smislu, fenomen globalnog karaktera. Crkva je preporučivala da se tokom litija nose ikone porodičnih svetaca, a to smo mi, učesnici, u najvećem broju i radili. Nosile su se ponekad i zastave, najčešće tradicionalne trobojke, tj. zvanična i zakonom zaštićena obilježja naše države. Kako je gospodin Hanter mogao ikone zamijeniti sa mrtvačkim glavama, a crkvene pjesme i pjesmu „Ne damo svetinje“ sa tobožnjim kvislinškim pjesmama – jedna je druga vrsta misterije.
Dakle, postoji misterija čudesnih litija, ali i ona druga, drukčije vrste i obima – misterija onoga što se povremeno dešava u glavi Oskara Hutera, poslanika kriminogene političke organizacije DPS. U vezi s dešavanjima u glavi gospodina Hutera, od suštinske je važnosti naglasiti i sljedeće: skupštinski poslanik, ili bilo koji drugi državni funkcioner, nikada javno ne bi smio da propagira fizičke obračune ili bilo koju vrstu nasilja.
Svaka ta vrsta „junačenja“, ti pozivi na „stajanje na crtu“ drugim funkcionerima (čemu je sklon i aktuelni gradonačelnik Cetinja, koji još uvijek nije smijenjen) – imaju i te kako uticaja na javnost i na „obične“ građane. Istina, neki od tih građana će se smijati javnom „junačenju“ funkcionera i njihovim pozivima na fizički obračun, ali će neki drugi građani oponašati pozive i ponašanja javnih funkcionera. Upravo je u takvom mogućem oponašanju i imitiranju poteza neodgovornih političara potencijalni rizik za izbijanje nasilja u društvu. Rizik za izbijanje nesreća, masakara i masovnih ubistava.
Političari, osobito poslanici, moraju imati posebnu odgovornost u tom smislu. Oni konstantno i javno moraju pozivati na mir i pomirenje u našem još uvijek podijeljenom društvu koje je tek počelo da korača stazama demokratizacije. Biće to dug put, ali opštenarodno pomirenje nema alternativu.“
Uzalud je Milo Huter dobio Oskara! On je samo ostrašćeno iskompleksirano dps laprdalo, koje samo troši kiseonik i emituje CO2, dakle štetočina i zagađivač životne sredine! Kad bi makar naučio da ćuti ni po jada!
Чист Србин,а може и Црногорац.