Iako je jedan broj stanovnika Herceg Novog očekivao i nadao se da bi ranije pripremljena odluka o postavljanju spomenika jednom od najznamenitijih Novljana Mirka Komnenovića na prostoru gradske pijace mogla biti povučena i pokušati se pronaći dostojanstvenije mjesto koje ovaj čovjek zaslužuje, to se nije desilo. Lokalna vlast nije doputila nikakvo iznenađenje, pa se tako nije ni dogodio da bi ličnost Komnenovića mogla na lokalnom parlamentu biti osoba koja treba da spoji sve u gradu mimoza. Da bi takvo nešto moglo eventualno da se desi mirisala je atmosfera uoči sjednice lokalnih odbornik koji su svi bili jednoglasni da Mirku Komnenoviću treba podići spomenik, i da je ta odluk jedinstvena, ali kamen spoticanja bilo je mjesto gdje postaviti spomenik bivšem načelniku.
Sa 20 glasova za i 9 protiv, gdje se pored odbornika lokalne opozije našla i odbornica vlasti arhitekica Jasminja Konjević, koja svojom diskusijom nije uspjela da ubijedi svoje kolege da zadrže ranije mišljenje već su kako su pojedinci sami isticali promjenili svoj stav nakon uvodnog izlaganja arhitekte Marlovića, po mnogima jednog od tvoraca ideje da se Mirko nađe na gradskoj pijaci. Njegova prezentacija, a posebno riječi da je on baš „krivac“ što se prije lokalne pijace tu nalazio vojni objekt i da se eto Mirko vraća tu među oronule fasade. Radi se o objektu koje je od 45-te postao vlasništvo TP Mješovito, a poslije Milove čuvene tranzicije 90-tih prešao u privatne ruke, a da odbornici nisu ni dobili odgovor ko sada gazduje tim prostorom.
Nije čudno što su pojedini odbornici uspjeli promjeniti svoj stav, ako se ima u vidu da su republički parlamentarci usvojili 20-tak zakona bez čitanja samo zato što je pored njih stajala plava zastavica i stav EU i Vlade da se to mora hitno usvojiti ako mislimo biti i dalje lideri evropskih integracija.
Dakle, stav poslanice Konjević da će biti protiv predloga svog po struci kolege Marlovića a i svojih kolega iz vlasti zbog sljeda pogrešnih koraka koji su preduzeti a ne zbog ideje bila je blijeda opomena njenim kolegama u parlamentu. Odbornica Konjević je prvo rekla da je greška u koracima napravljena izradom spomenika prije nego je određena lokacija, a potom i raspored faza u realizaciji projekta. Umjesto da postavljanje spomenika dođe na kraju, a da se prije toga uredi prostor oko nove javne garaže i na njoj nove zelene pijace, pa potom riješi sam prostor i izgled budućeg trga, što bi garantovalo da će zamišljeni projekat biti i realizovan do kraja. Istup gospođe Konjević, koja je ranije bila direktor preduzeća koje je gazdovalo gradskom pijacom zvučao je kao razuman predlog, a ne njeno približavanje lokalnoj opozicji. Dakle, Mirko će još malo čamiti u vatrogasnoj garaži gdje mu pravi društvo nedavno uklonjeni spomenik novskim „oriđinalima“ u liku gradskog dimnjačara Njunja, čije je uklanjanje bilo u euforičnom naletu uklanjanja spomen obeležja nakon pojave spomenika Pavlu Đurišiću.
Sjednica lokalnog parlamenta otkrila je i priču koja je kolala među lokalnim stanovništvom – zašto najuticajniji načelnik ne može na glavni gradski trg koji nosi ime poginulog revolucionara Nikole Đurkovića. Možda se i tu krije zašto je odbijena rasprava da se spomenik nađe na novosagrađenom trgu ispred zgrade Opštine. Stav autora spomenika da bi se on našao navodno u sunčanoj sjeni, istina pije vodu, ali ogoljuje i priču da bi postavljanjem tog spomenika trg narod počeo zvati „trg kod Mirka“, a ne kako je prostor prije izgradnje garaže nosio ime Trg maršala Tita, mada niko ranije nije govorio nađimo se „kod Tita“, a što bi postavljanjem tu ovog spomenika narod mogao baš govoriti „vidimo se kod Mirka“. No, to su sada samo lokalne ćakule, ali ono što je odlučila lokalna odbornička većina jeste da će Mirko, kome da budem iskren, a sudeći po njegovom liku i djelu je savršeno svejedno, ipak na novsku pjacu najbrže za 12 mjeseci, gle čuda uoči novih izbora. Do tada, kao što rekoh, znaemeniti Mirko ostaje u tami vatrogasne garaže.
Ono što će svakako ostati interesantno nakon sjednice lokalnog parlamenta je i podatak da je prvi put javno došlo do prebrojavanja „krvnih zrnaca“ među građanima ko je domicilni Novljanin. Uz to čulo se i kako su pri traženju saglasnosti od režima prije 2020. tražili da se iz dostavljene biografije izbace podaci kako je Komnenović po nalogu Pašića boravio u Rusiji gdje je iz redova Austrougarske vojske uspio da prevede na drugi stranu 30.000 Slovena, od kojih se dobar broj kasnije pridružio oslobodilačkoj vojsci na Solunskom frontu. Možda se baš tu krije i razlog što Mirko na svoj spomenik čeka više od decenije kada je narod Herceg Novog jednoglasno pozdravio odluku.
Za odbornike lokalnog parlamenta nije bio dovoljan ni razlog što je preko 1.000 njegovih građana potpisalo peticiju da se spomenik ovom dobrotvoru ne postavlja na gradskoj pijaci. Eto, lokacija za spomenik umjesto da zbog lika i dijela Komnenovića objedini sve u gradu u kome je ostao upamćen kao jedan od najboljih njegovih gradonačelnika, i dalje, bez obzira što je odluka donesena, dijeli mišljenja Novljana.
Perica Đaković
Novski parlament izabran demokratski od naroda, odluku o postavljanju spomenika Mirku Komnenović, donio po iskazanoj želji potpisivanjem peticije mnogobrojnih Novljana.NE!Većinu parlamentaraca su zanijeli šareni slajdovi g.Marlovića sa svetskih pijaca gdje su tezge pune raznog voća i povrća, pa su se predomislili i rekli: to je pravo mjesto za dobar pogled, polazeći od sebe.Mirko utamničen u Vatrogasni dom sija, za razliku od onih u čijim glavama je mrak, jer ne prepoznaju ili ne priznaju njegovu ljudsku veličinu.