Godine 1936. usred mora nacističkih pozdrava u Hamburgu, jedan čovjek odbio je da digne ruku i pokloni se diktaturi. Bio je to August Landmesser, simbol građanske hrabrosti, čovjek koji je odlučio da ostane uspravan dok su svi oko njega slijepo pratili.
Gotovo sto godina kasnije, 2025. u Crnoj Gori, na sceni gledamo Nenada Jezdića, koji odbija da se pokloni pred onima koji kulturu pretvaraju u poligon za ideološke blokade i političke manipulacije. Dok ostali dižu knjižice i šalju poruke režimskih “blokadera”, Jezdić ostaje uspravan – ne zato što ne poštuje publiku ili scenu, već zato što ne pristaje da bude dio poniženja.
Njegovo “ne” podsjeća na Landmesserovo “ne”. U vremenu kad je najlakše klimnuti glavom i biti dio mase, potrebno je mnogo više snage i dostojanstva da se ostane izdvojen, sam, ali uspravan.
Jer kultura nije alat za ideološke marševe, niti glumci smiju postati pioni u rukama onih koji od pozorišta prave političku pozornicu. Jezdić je pokazao da postoje ljudi koji ne pristaju na diktat većine i koji ne žele da se saginju pred blokadama i ponižavanjima.
Ovo nije samo gesta glumca. Ovo je podsjetnik svima da i danas, kao i 1936. godine, jedan čovjek može stajati uspravno dok svi drugi padaju.