„Šta bi Crna Gora bila bez Miroslavljevog jevanđelja, bez pismenosti koja se razvila u doba Nemanjića, bez Svetosavske krmčije, bez manastira Svetih Arhangela na Prevlaci, manastira Vranjine, Crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju, manastira Voljavca, manastira Đurđevih Stupova, a posebno šta bi bila bez manastira Morače? Šta je bila bez onog nasljeđa Nemanjića koje su produžavali Lazarevići, Balšići, Crnojevići? Svi su se oslanjali na Nemanjiće, treba da se toga podsjetimo, kao što su se podsjećali i Petrovići cijelo vrijeme.Koliko je Vladika Vasilije veličao Nemanjiće! Koliko je čestiti kralj Nikola veličao Nemanjiće, on je vaistinu sebe smatrao njihovim naslednikom, i bio je po mnogo čemu”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vladika je poručio da mi njegujemo i obnavljamo pamćenje, a time obnavljamo pamet i svoju dušu i ono dubinsko zajedništvo.“Zajedništvo prije svega sa našim precima, ali zajedništvo i u ovom vremenu i, ako Bog da, u buduća vremena, jer nema pravog zajedništva bez duhovnoga temelja. Dušu našega naroda kroz sva prošla vremena prožimala je sveta pravoslavna vjera, koja nas objedinjuje i uključuje u zajednicu kulturnih i prosećenih naroda ovoga svijeta.
Ta vjera je vjera koja stvara, vjera koja ima, nosi i stvara ljepotu, koja duhovno i kulturno uzdiže”, naglasio je Vladika.
