U Nedjelju Svih svetih, prvu po Duhovima, 15. juna, molitveno je obilježena osamdesetogodišnjica stradanja velikog narodnog zbjega na putu od Podgorice (Vezirovog mosta) do Zidanog mosta u Sloveniji.
Svetom arhijerejskom liturgijom u Hramu Svetih Kirila i Metodija u Ljubljani, načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Visokopreosvećenog Mitropolita budimljansko-nikšićki g. Metodija i preosvećene gospode episkopa pakračko-slavonskog Jovana i buenosajreskog i južno-centralnoameričkog Kirila, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, sveštenstva i sveštenomonaštva iz više eparhija naše Crkve, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Po pročitanom jevanđelskom začalu, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije poručivši da je Božiji promisao ustrojio da baš na praznik Svih svetih molitveno obilježimo osamdesetogodišnji spomen na stradanje ostataka kraljevske vojske u otadžbini, sveštenika i preko 20.000 vjernog naroda, kojeg su Titovi komunisti pobili u Sloveniji, poslije završetka Drugog svjetskog rata, tokom maja i juna 1945. godine:
„Pobijeni su na zvjerski način bez suda i presude, lišeni prava na grob i dostojni pomen. Među pobijenima bilo je mnogo onih koji su postradali bez ikakve svoje krivice, samo zato što su bili antikomunisti. Bilo je naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje Crkve.“
Arhiepiskop cetinjski je naglasio da se danas sjećamo onih koji su pobijeni bratskom rukom a poslije toga zlom voljom i nasiljem komunističkih vlasti gurani u zaborav preko 50 godina Međutim, njih Bog nije zaboravio, ni njih, ni njihovo stradanje:
„Danas na praznik Svih svetih nad njihovim rasutim kostima po slovenačkim brdima i jarugama, pomolićemo se usrdno zaupokojenom molitvom sa svetima upokoj Hriste duše slugu tvojih. Vršeći ovaj pomen ne prizivamo nove bratske sukobe i osvetu, ne dao Bog, nego prizivamo mir dušama pobijenih i oproštaj grijehova i njima i onima koji su ih pobili. Uvjereni smo da su se oni pred Bogom pravednim sudijom već izmirili i jedni drugima oprostili. Ako je tako na nebu, onda neka tako bude i među nama ovdje na zemlji.“
Na kraju svog arhipastirskog slova Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije najsrdačnije je zablagodari dragom Vladici Kirilu i njegovom sveštenstvu na bratskoj ljubavi i velikom trudu oko organizacije ovog pomena.
„Posebno se zahvaljujemo braći Slovencima na gostoprimstvu i svemu što su učinili za očuvanje sjećanja na stradanje naših sunarodnika pobijenih od komunista. Braća Slovenci, a među njima posebno ističem dragog prijatelja doktora Mitju Ferenca, učinili su veliko djelo, pronašli su oko 600 masovnih grobnica, pobijenih pravoslavnih hrišćana po jarugama brdovite i šumovite Slovenije. Zbog toga Sloveniji i dragim Slovencima dugujemo vječnu i bratsku zahvalnost“, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Liturgijskom sabranju u Hramu Svetih Kirila i Metodija u LJubljani, prisustvovali su predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, podpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić i ministar Slaven Radunović, kao i više poslanika Skupštine Crne Gore.
Svetu liturgiju je prenosila je RTV Slovenija.
Nakon evharistijskog sabranja, obilježavanje osamdesetogodišnjice stradanja velikog narodnog zbjega u Sloveniji, nastavljeno je u parku sjećanja u Kamniškoj Bistrici – Spomen-kapeli posvećenoj Sveštenomučeniku Joanikiju i sa njim postradalim sveštenomučenicima i mučenicima. Parastos nevino postradalim žrtvama, kojima se ni dan-danas ne zna ni groba ni mramora, služili su visokopreosvećena i preosvećena gospoda arhijereji, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Saboru u spomen na stradanje mnoštva nevinih, pobijenih od bratske ruke u proljeće 1945. godine, prisustvovali su i potomci postradalih iz raznih krajeva Crne Gore. Posjetu spomen području u Kamniškoj Bistrici svake godine organizuje Udruženje „Otkrićemo istinu – Dušan Niklanović“ iz Budve, koje se godinama bavi sudbinom oko 20.000 muškaraca, žena i djece, koji su se našli u slovenačkim šumama, u namjeri da se pridruže Englezima. U mjestu Kamniška Bistrica, samo u jednoj od više grobnica zatrpano je oko 3.500 učesnika zbijega iz Crne Gore.
Obilježavanje 80 godina od stradanja sveštenstva i naroda u Kamniškoj Bistrici, koje je počelo sinoć 14. juna, predstavljanjem dvije knjige o stradalnom putu od Vezirovog do Zidanog mosta, a nastavljeno danas 15. juna, Svetom liturgijom i parastosom, organizuju Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i Crkvena opština LJubljana.
Podsjećamo da je nevino postradalim prvi parastos u Kamniškoj Bistrici služio 2006. godine blaženopočivši Mitropolit Amfilohije sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim Mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, sveštenstvom i vjernim narodom.
Udruženje „Otkrićemo istinu“ na mjestu gdje se nalazi jedna od najvećih masovnih grobnica iz tog vremena, podiglo je spomen-kapelu posvećenu Svetom sveštenomučeniku Joanikiju crnogorsko-primorskom i sa njim postradalim sveštenomučenicima i mučenicima, koju su 13. juna 2015. godine osveštali i u njoj služili Liturgiju i parastos blaženopočivši Mitropolit Amfilohije i tadašnji miropolit zagrebačko-ljubljanski, sadašnji Patrijarh srpski g. Porfirije. Tada je pročitano preko šest hiljada do tada prikupljenih imena stradalnika.
BESJEDA MITROPOLITA CRNOGORSKO-PRIMORSKOG G. JOANIKIJA, U LJUBLJANI 15. JUNA 2025. GODINE
Prošle nedjelje proslavili smo Pedesetnicu, praznik Silaska Svetoga Duha na apostole i učenike Gospodnje. Taj praznik često nazivamo rođendanom Crkve, zato što su sveti apostoli primanjem Svetoga Duha dobili božansko punomoćstvo da propovijedaju blagu vijest Hristovu i da sve narode krštavaju u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Sveti Serafim Sarovski je rekao da je cilj hrišćanskog života sticanje Duha Svetoga. To je saglasno sa Božijom zapovješću „budite Sveti jer sam ja svet“. Bog naš, koji je jedini svet i izvor svetosti, može dati osvećenje i duše i tijela. On izliva darove Duha Svetoga na svoju Crkvu, na hrišćane, na novi Izrailj Božiji koji je sabran sa svih krajeva zemaljskih i od svih naroda i jezika. Zato Crkvu Hristovu kojoj je On glava, a pokreće je i nadahnjuje Duh Božiji, doživljavamo kao produženu Pedesetnicu u svim vremenima. Ognjeni jezici koji su vidljivo sišli na apostole, na prvu Crkvu, neprestano silaze, tajanstveno i nevidljivo na vjerne kroz svu istoriju Crkve. Zato je prirodno i logično da poslije praznika Pedesetnice proslavljamo i praznik Svih svetih, onih koji su se u ljubavi Božijoj osvećivali darovima Duha Svetoga.
Sveti se među sobom po mnogo čemu razlikuju. Svojim rođenjem dolazili su u ovaj svijet sa različitim i uvijek prepoznatljivim darovima. Razlikuju se po službama koje su vršili. Neki su bili sveštenici, drugi vojnici ili civili različitih službi i zanimanja. Mnogi su postradali kao djeca. Još veći broj je onih koji su mučenički postradali u svim ostalim uzrastima, sve do starosti. Sveti koji nijesu prolili krv za Hrista, bili su mučenici po savjesti, dali su svoje srce Gospodu. Iako su sveti razni i različiti, oni su objedinjeni kao grane na istom stablu, to stablo je zapravo Hristos, koje vječno cvjeta i rađa slatke plodove. Sve svete objedinjuje ista vjera, isto krštenje, isti duh. Svi su se dobrovoljno opredijelili, kao što čusmo iz Svetog jevanđelja, da uzmu krst svoj i krenu za Hristom. Noseći krst svoj, svi su, milošću Božijom, postali saučesnici Hristovih stradanja i NJegovog tridnevnog Vaskrsenja, NJegove pobjede nad smrću. Uzeti krst svoj i ići za Hristom ne znači samo odvojiti se od svojih roditelja, što Gospod od svojih vjernih traži, i podnijeti bol zbog tog razdvajanja, nego i odvojiti se i od svojih ličnih loših navika i sklonosti, mana i grijehova. To izaziva još veći bol u biću čovjekovom. Jer loše navike i grijesi postepeno srastu sa ljudskom prirodom. Zato uzeti svoj krst znači boriti se sa sobom, sa svojom ogrehovljenom prirodom. Krijepeći se imenom Božijim i silom Časnog krsta, čovjek u toj borbi uspijeva, odbacuje svoje grijehe, preporađa se, postaje novi čovjek, slobodan od loših navika i čist od grijehovih prljavština.
Reklo bi se da na ovom putu označenom Krstom Hristovim čovjek gubi svoje srodnike, pa i svoju dušu, ali nije tako, nego će na ovom putu istinski zadobiti i svoje srodnike i spasiće dušu svoju. Kroz tu borbu primiće i darove Duha Svetoga.
Kao što je preko Krsta i Vaskrsenja Hristovog sišao Duh Sveti Utješitelj na Crkvu u dan Pedesetnice, tako i hrišćani kroz sva vremena stiču Duha Svetoga i osvećuju se noseći krst svoj, kroz koga djeluje sila Krsta Gospodnjega i blagodat Svetoga Duha. Tako postaju građani Carstva nebeskoga i ulaze u vječnu zajednicu svih svetih čiji praznik danas proslavljamo.
Draga braćo i sestre, Božiji promisao je ustrojio da baš na praznik Svih svetih molitveno obilježimo osamdesetogodišnji spomen na stradanje ostataka kraljevske vojske u otadžbini, sveštenika i preko 20.000 vjernog naroda, kojeg su Titovi komunisti pobili ovdje u Sloveniji, poslije završetka Drugog svjetskog rata, tokom maja i juna 1945. godine. Pobijeni su na zvjerski način bez suda i presude, lišeni prava na grob i dostojni pomen. Među pobijenima bilo je mnogo onih koji su postradali bez ikakve svoje krivice, samo zato što su bili antikomunisti. Bilo je naravno i grešnih, ali niko se od njih nije odrekao svoje vjere niti svoje Crkve. Sjetićemo se danas onih koji su pobijeni bratskom rukom a poslije toga zlom voljom i nasiljem komunističkih vlasti gurani u zaborav preko 50 godina. Međutim, Bog ih nije zaboravio, ni njih, ni njihovo stradanje. Danas na praznik Svih svetih nad njihovim rasutim kostima po slovenačkim brdima i jarugama, pomolićemo se usrdno zaupokojenom molitvom „sa svetima upokoj Hriste duše slugu tvojih“. Vršeći ovaj pomen ne prizivamo nove bratske sukobe i osvetu, ne dao Bog, nego prizivamo mir dušama pobijenih i oproštaj grijehova i njima i onima koji su ih pobili. Uvjereni smo da su se oni pred Bogom pravednim sudijom već izmirili i jedni drugima oprostili. Ako je tako na nebu, onda neka tako bude i među nama ovdje na zemlji.
Najsrdačnije blagodarimo dragom Vladici Kirilu i njegovom sveštenstvu na bratskoj ljubavi i velikom trudu oko organizacije ovog pomena. Posebno se zahvaljujemo braći Slovencima na gostoprimstvu i svemu što su učinili za očuvanje sjećanja na stradanje naših sunarodnika pobijenih od komunista. Braća Slovenci, a među njima posebno ističem dragog prijatelja doktora Mitju Ferenca, učinili su veliko djelo, pronašli su oko 600 masovnih grobnica, pobijenih pravoslavnih hrišćana po jarugama brdovite i šumovite Slovenije. Zbog toga Sloveniji i dragim Slovencima dugujemo vječnu i bratsku zahvalnost.
