Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, gostovao je u emisiji Relativizacija na RT Balkan i kazao da je ovaj Božić dočekan u sijenci velike tragedije koja se dogodila na Cetinju, kada je ubijeno 12 osoba, među njima i dvoje djece.
Mitropolit je naveo da se takve stvari događaju u cijelom svijetu, jer „zlo ne miruje“. O užasu na Cetinju, gdje je osumnjičeni ubio svoje prijatelje, rođenu sestru, dvoje djece, kumove, kaže da se ne može pripisati samo njemu, već i demonskoj sili.
„Vidimo ratove i svaku nesreću na ovom svijetu. Ali je na ovaj svet došao gospod Isus Hrist da primi naše muke, naše tuge, padove, da nas iscijeli. Zato se molimo Bogu za pokoj duša 12 pobijenih, gdje je nekoliko žena i dece, za utehu njihovih porodica. Neka Božićni praznici donesu olakšanje svima“, rekao je mitropolit.
Od kada je ustoličen za mitropolita crnogorsko-primorskog, kaže da su se dogodile dvije velike tragedije na Cetinju i da se ne zna koja je od koje gora. Navodi da tamo gde su velike svetinje, velika istorija, prisutne su i protivrječnosti. Kao primjer naveo je Jerusalim, koji je stalno na raspeću zbog svojih unutrašnjih protivrječnosti.
„Nije lako bilo nikada. Sjećam se šta se dešavalo za vrijeme blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, bio sam jeromonah desetak godina, kasnije vikarni episkop. Ni tada nije bilo lako. Ali Bog daje snagu“, naveo je vladika.
„Neprimjereno je da se državne zastave postavljaju na jednu od najvećih svetinja, tu bruku gledamo dvije godine; Meni nije do svađa i krvoprolića na Cetinju, pa makar trpio i poniženje“
A Cetinjski manastir, gdje je sjedište Mitropolije, stalno je pod pritiscima onih koji Srpsku pravoslavnu crkvu vide kao opasnost. Već dvije godine istaknute su crnogorske zastave na njemu, a ispred manastira dežura policija.
„To su uradili ljudi sa Cetinja koji ne znaju šta rade. Misle da na taj način čuvaju Crnu Goru i postavili su te zastave na vrlo neprimjeren način, suprotno Zakonu o državnim simbolima. Tu bruku gledamo dvije godine. Ova država to trpi, neće da reaguje. Neprimjereno je da se najveća svetinja u Crnoj Gori na taj način uznemirava. Meni nije do svađa i krvoprolića na Cetinju, pa makar trpio i poniženje“, rekao je mitropolit.
Navodi da Mitropolija ima svoju istoriju, ali ima i krst koji nosi. Pojasnio je da je Mitropolija egzarh (čuvar) Pećkog trona, da je tu titulu dobio mitropolit Vasilije Petrović od pećkog patrijarha Atanasija Drugog.
„Ako je neko egzarh Pećkog trona on je izaslanik pećkog patrijarha i to sa ovlašćenjima koja im je on dao i odredio. To je imalo značaja mnogo kasnije, posle ukidanja Pećke patrijaršije. Sve episkopije ispod Save i Dunava su prešle pod starateljstvo episkopa grčkog porekla. Jedina od srpskih episkopija koja nije priznala ukidanje Pećke patrijaršije, od strane turske vlasti i Carigradske patrijaršije, je bila Mitropolija crnogorsko- primorska“, naveo je Joanikije.
Podsjetio je da je Mitropolija jedina u kontinuitetu opstala od Svetog Save. Osnovana je kao Zetska episkopija, da bi u vreme cara Dušana uzdignuta na stepen mitropolije. Sjedište Zetske episkopije u početku je bilo u manastiru na Miholjskoj prevlaci kod Tivta, ali su ih Mlečani odatle protjerali. Sjedište je preseljeno u manastir Vranjina, da bi tek Ivan Crnojević obezbijedio da mitropolija Zetska ima svoje sigurno utočište pod Lovćenom.
U Cetinjskom manastiru kao najznačajnije relikvije čuvaju se kruna svetog Stefana Dečanskog i epitrahilj Svetog Save.
O ustoličenju: Bilo pa prošlo, nikome ne zamjeram, Bog da prosti svima – ali ne mogu da zaboravim
Upitan zašto je odbio da bude ustoličen u Podgorici, već je insistirao da to bude na Cetinju, mitropolit je rekao da je za crkvu istorija veoma važna i da su na Cetinju od kraja 15. vijeka ustoličavani mitropoliti.
„Nisu se ni u tursko doba pomjerali. Nismo mogli dozvoliti, po cijenu mnogih neprijatnosti, da ustoličenje bude na nekom drugom mjestu. To je bio momenat kada je bivši režim, koji je pogođen tim što je izgubio vlast, htio da izazove veće incidente, da destabilizuju vlast koja se tek uspostavila. Tadašnji predsjednik države bio je u tim akcijama sprječavanja mog ustoličenja, da je lično došao na Cetinje da da podršku onima koji su pravili nerede. Bilo pa prošlo, nikome ne zamjeram, ali ne mogu da zaboravim tako lako. Bog da prosti svima“, rekao je Joanikije.
„Morali smo da se bavimo politikom onog momenta kada je politika počela da se bavi crkvom“
Govoreći o predlogu Zakona o slobodi vjeroispovesti, koji je predložen za vreme Mila Đukanovića, mitropolit kaže da su tim Zakonom željeli da „zbrišu Mitropoliju sa lica zemlje“ i to na taj način što će sve crkve i manastire postati vlasništvo države. To je bio razlog za pokretanje litija.
„Znali smo kakva je njihova namera. Vrlo brzo bi onemogućili službu. To je vodilo ka katastrofi, oni su htjeli da izbrišu naše pamćenje, istoriju, da otmu istoriju Mitropolije. Govorili su da će Srbija zavladati Crnom Gorom ako ostane Mitropolija. Mitropolija pripada vjernicima, svima koji poštuju svetinje. Znali smo zašta se borimo. Imamo svoje utemeljenje, našu istoriju, borbu koja traje vjekovima“, rekao je on.
Dodaje da se nije moglo dozvoliti da se svetinje postanu vlasništvo države Crne Gore, jer bi se tim izmijenila njihova namjena.
„Time bi se potisnula istorija ovih svetinja i dovedeno u pitanje sve što smo sticali vjekovima. Nije nama bogatstvo cilj, nama je cilj duhovno blago. Uvijek sam zastupao načelo odvojenosti crkve i države. Možemo da sarađujemo ako hoćemo“, rekao je Joanikije.
Podsjeća da je svuda u svetu kažnjivo sprječavanje vjerskih obreda (ustoličenje je vjerski obred). Dodaje da je crkva morala da se bavi politikom onog momenta kada je politika počela da se bavi crkvom i njenim unutrašnjim ustrojstvom.
„Mi smo morali imati odgovor, kao crkva, na takva dejstva političara. Gledali smo da sačuvamo identitet crkve, da sačuvamo njeno ustrojstvo, jedinstvo“, naveo je mitropolit.
„Ako nekom smeta kapela, možemo podići onakvu kapelu kakvu je podigao Njegoš“
Govoreći o Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, on je rekao da je ta crkva raspeta, da su u situaciji da sahranjuju poginule i sa jedne i sa druge strane.
„Koliko je god u toku sukoba vlast u Ukrajini bila u poziciji da ugnjetava Rusku pravoslavnu crkvu i dalje većina naroda pripada Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi koja je kanonska, raspeta, koja trpi najveća iskušenja. Imaju građanski rat, sukob koji se odvija između Ukrajine i Rusije u kojima učestvuje i NATO. Vidjećemo da će Ukrajinska pravoslavna crkva izaći iz ovog sukoba, ako nastave mirnim djelovanjem, nesvrstavanjem, sa oreolom mučeništva i oreolom svetosti“, rekao je Joanikije.
Smatra da je neprimjereno što se danas politički protivnici nazivaju zlom i dodaje da se vlast smjenjuje na civilizovan način, na izborima. Dodaje da je važan dijalog, a da je najgore ukoliko se stvari izvlače iz konteksta i tako prekraja istorija.
„Ljudi imaju potrebu da protivnika označe, demonizuju. Mi smo to doživjeli kao narod u vreme bombardovanja i to od ‘civilizovanog svijeta’. U tim finim, civilizovanim ljudima često leži zvijer, koja ne može da se napije dovoljno krvi. U ovim ratovima koji se vode ima i tog poriva. Isus je zato primio raspeće i pokazao da može i na drugačiji način, došao je da se žrtvuje za druge“, naveo je Joanikije.
Upitan ‘hoćemo li dočekati opelo Petru Petroviću Njegošu na vrhu Lovćena’, on je rekao da će se to desiti, ako ne za naše vrijeme onda će to dočekati buduće generacije.
„Ispuniće se Njegošev amanet. On je sebi podigao crkvu na Lovćenu. Kome smeta kapela koju su obnovili posle austrougarskog bombardovanja 1916. godine kralj Aleksandar uz zalaganje mitropolita Gavrila Dožića? Možemo slobodno reći da nije bilo mitropolita Dožića, teško da bi se obnovila kapela. Ako nekom smeta kapela, mi možemo podići onakvu kapelu kakvu je podigao Njegoš. Njegoš je ostavio amanet da se sahrani u kapeli na Lovćenu. Da bi izvršili njegov amanet i da bi izbjegli njegovo prokletsvo moramo da vratimo kapelu na Lovćen“, zaključio je vladika.
(RT)
