Željko Macanović jedan je od najvećih proizvođača organskih proizvoda u opštini Pljevlja. Tim poslom Macanović se uspješno bavi od 2007, dok je u posljednjih sedam godina registrovao i preradu brašna. Sav posao, uz njega, obavlja i jedan zaposleni, a kad je obim posla tokom žetve veći nego inače, angažuje i dodatnu radnu snagu.
Na svom imanju u pljevaljkom selu Glibaći, Macanović proizvodi sve vrste žitarica – smješu, heljdu, raž, ječam, ovas, pšenicu… U razgovoru za naš portal, kaže da je danas mnogo teže i zahtjevnije baviti se ovim poslom u odnosu na period kada je on počinjao jer je, usljed prevelikog skoka cijena, i proizvodnja postala mnogo skuplja.
“Da smo neka ozbiljna država onda bi, bar kad je riječ o organskom brašnu, mogli 100 odsto pokriti proizvodnju u zemlji. Što se tiče brašna uopšteno, to ne bi mogli, ali siguran sam da država ima sluha i da se malo više uloži u poljoprivredu, Crna Gora bi mogla imati bar 50 odsto sopstvenih potreba. Mi smo, međutim, dosta uništili zemljište, jer su najplodnije naše ravnice pretvorene u građevinsko zemljište, pa je samim tim dosta toga devastirano. Sela su nam opustila, i kad čujem priču da treba mlade zadržati na selu ne znam kako, jer ih tamo više nema… U selu u kom živim ne znam da danas ima jedna osoba ispod trideset godina… Država bi ozbiljno trebala da se pozabavi sa tim problemom, da vrati mlade u selo, što nije teško, samo treba imati želje za to”, poručio je Macanović.
Tvrdi i da država najmanje ulaže u poljoprivredu, te da je neophodno pronaći efikasnije rješenje.
“Zamislite da država oko 150 miliona uloži u avione koji jedno vrijeme nijesu saobraćali uopšte… Zamislite tih 150 miliona da se ulože u poljoprivredu… Kao primjer uvijek navodim Sloveniju, koja je potpuno druga priča od nas, gdje se ogromna sredstava ulažu u poljoprivredu i uzgoj… time bi i nadležni u Crnoj Gori mogli da se pozabave”, poručio je on i ukazao na koje konkretno stvari resorno Ministarstvo i Vlada Crne Gore treba da obrate pažnju.
“Prvo i osnovno su uslovi života. Mi pričamo o nekakvoj Evropskoj uniji, a znate li kakvi su uslovi seljaka u EU. Potrebno je uložiti u putnu infrastrukturu prvenstveno, jer su nam putevi u katastrofalnom stanju. Zadovoljavamo se kad pošalju mašinu da nam poprave put, umjesto da imamo asfaltirane puteve. Zatim struja, voda, a o mehanizaciji i drugim stvarima da ne pričam”, navodi Macanović.
Macanović kaže i da je jedan od četiri – pet registrovanih prerađivača organskog brašna u Crnoj Gori, što je uprkos brojnim strategijama razvoja, veoma mali broj na nivou države. Saglasan je da su uslovi za dobijanje sertifikata rigorozni, ali poručuje da neki standardi moraju postojati.
“Pravili smo strategiju i akciju razvoja, ali one nisu dale nekog efekta. Što se tiče sertifikata, vjerujte da je dosta zahtjevno ispuniti sve uslove. Prvo, morate imati objekat koji će zadovoljiti te standarde – u mom slučaju mlin, a zatim je potrebno prijaviti Monteorganici – našoj sertifikacionoj kući koja kontroliše našu proizvodnju i tako redom”, istakao je Macanović.
Država ranije mnogo više pomagala proizvođačima
Prisjetio se perioda koronavirusa kada je domaća proizvodnja, kaže, posebno dolazila do izražaja. U tom trenutku, priča Macanović, potražnja za njegovim proizvodima se povećala trista odsto.
Ni danas nema problema sa prodajom, jer su, prema njegovim riječima, problemi potpuno druge vrste.
“Skupa je proizvodnja, koja je mala, pa recimo za nabavku ambalaže potrebne su nam male serije koje su skuplje nego kad se to kupuje naveliko. Ove godine, država umjesto da podstakne preradu za gazdinstvo gdje bi se ljudi mnogo više uključivali, oni su odlučili da podrže trgovce što, po mom mišljenju, nema nikakvog smisla”, ističe Macanović i dodaje da je država danas mnogo manje uključena u problem proizvođača u odnosu na ranije godine.
“Čist primjer je Vlada od 2012. kada smo mi iz organske proizvodnje dobili premije od 250 eura po hektru, kada je gorivo bilo ispod jednog eura, a sjemena od 60 do 70 centi. Ove godine, nakon punih 11, nama su premije 250 povećane na 300 eura, u momentu kad je gorivo preko euro, kad su đubriva duplo skuplja… U svakom slučaju, ljudi sa sela moraju izdržati”, poručuje sagovornik portala „Dnevno“.
Ukazuje i na problem registra poljoprivrednih proizvođača koji je danas prerastao u registrovano privredno gazdinstvo. Na taj način su, kako zaključuje, imućniji proizvođači i oni koji to nijesu u potpunosti izjednačeni.
“Ranije je to bilo kao registrovani poljoprivredni proizvođač, a to je značilo da čovjek koji se na svom imanju bavi poljoprivredom, sopstveni porez plaća kroz poljoprivredu što je naša osnovna djelatnost, dok registrovano privredno gazdinstvo imaju imućniji, i ministri, neki predsjednici opština….tako da smo sada smo svi u istom košu. Registrovani poljoprivrednici, odnosno ljudi koji žive na selu, treba da budu različiti od onih kojima je to dopunska djelatnost”, kategoričan je Macanović.
Foto: Screenshot/Youtube PV Studio
izvor:Dnevno
