Da ne bi frke oko kolektora ne vjerujem da bi veliki dio Crne Gore, a ne i Evropske unije, ikad čuo za malo mjesto Botun u Zeti koja je zahvaljujući loše odigranom političkom inženjeringu postala najmlađa opština u Crnoj Gori. Da, upravo te posljednje igre oko Botuna me podsjećaju na onu priču kada su se na brvnu srela dva ovna rješena da oba imaju prvenstvo. Botunjani koji se godinama protive da baš u njihovom mjestu se sagradi kolektor, a njima susjedna Opština Podgorica potpomognuta Vladom nameće da je to jedino mjesto za preradu fekalija, pardon otpadnih voda bude baš tu.
Botunjani ohrabreni referendumom, kažu najvećim demokratskim izjašnjavanjem cijele njihove Opštine, još tvrđe stoje iza svoga stava. Ne pomažu ni ubjeđivanja predstavnika EU u Crnoj Gori, pa ni lično samog premijera da promijene svoj stav. Glavni grad, ili bolje reći njegov gradonačelnik tvrdeći da potonji referendum za njega i glavni grad nisu obavezujući, izjavi jasno da on neće biti gradonačelnik kome će drugi vezati ruke, već da je on prihvatio ovu funkciju u cilju bržeg i većeg razvoja glavnog grada. Gledano realno čovjek je u tom pogledu u pravu, ali uz jedno malo „ali“…
Prvo, Botun nije u sastavu Podgorice, drugo značajan broj stanovnika susjedne mu opštine je projektu rekao ne, treće ugovor koji je potpisao neko drugi, uzgred rečeno predstavnik bivše vlasti, niko nije vidio, a i to što je vidio više je bilo crno, dakle dovoljno da izazove još više sumnje da se nešto krije. Čitava priča je od samog početka netransparentna, pa ako se tome pridoda kod nas sve prisutna korupcija, a u posljednje vrijeme vidimo da ona nije strana ni u vrhu EU, dovoljno da se sumnja produbi.
I tako se naše igre nastavljaju, uz činjenicu da su se suprotstavljene strane još samo više ušančile. Ako se u početku mislilo da su i ovoga puta to samo naše političke igre i borba za fotelje, čini se da glas naroda ipak govori nešto drugo. Koliko će sve ovo sada uticati na činjenicu da smo na našem evropskom putu dobili prolaz za zatvaranje pet poglavlja, ostaje da se vidi, kao i to da li će ljudi u EU promjeniti neke svoje stavove uvažavajući narod koji je rekao jasno šta misli i da se dijelom razlikuje od svojih političara.
U svakom slučaju, naše igre se nastavljaju, a kako će se okončati vidjećemo.
Da li će brvno (EU) izdržati susret koji se desio na njemu, te da li će razumjeti nas i naše igre, „ko u klin, a ko u ploču“, to je otvoreno pitanje. Saznaćemo i to ko to „pokušava da veže ruke gradonačelniku“.
Perica Đaković