čuva mnoge svetinje, a tri od njih združene su u jedno iako su trenutno samo fizički odvojene: dio Časnoga Krsta na kojem je Hristos bio raspet, desna ruka svetog Jovana Krstitelja koja je krstila Gospoda u Jordanu i ikona Presvete Bogorodice Filermske, naslikane rukom Svetog apostola Luke.
Ove svete relikvije – živi svjedoci istorijskog događaja koji se desio prije nešto više od 2.000 godina, prošavši od Sevastije i Efesa do Carigrada i Rodosa, od Jerusalima i Malte do Petrograda i Beograda blagosiljale su narode i Promislom Božjim skrasile se u Cetinjskom manastiru Presvete Bogorodice, u gradu gdje su svi hramovi posvećeni Njenom Rođenju.
Danas, velike hrišćanske svetinje koje se nalaze u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice oko sebe sabiraju hrišćane iz cijelog svijeta, tako da je Cetinjski manastir postao i jedno od najznačajnijih hodočasničkih mjesta.
Naravno, sve osim ikone Bogorodice Filermose, ali može se postaviti tako da se i ova ikona vrati tamo gdje i pripada – crkvi a ne muzeju.
Pošto bezakoni car Irod nepravedno pogubi Svetog Jovana, Preteču i Krstitelja Gospodnjeg, česno tijelo njegovo učenici njegovi pogreboše blizu groba Svetog proroka Jeliseja u znamenitom samarijskom gradu Sevastiji. Kada Sveti evanđelist Luka, propovijedajući Hrista, obilazio mnoge gradove i zemlje, dođe i u grad Sevastiju. A kada odatle imaše da putuje u svoju postojbinu Antiohiju, zaželje da uzme sa sobom i odnese tamo tijelo Svetog Preteče Jovana Krstitelja, koje bješe netljeno i čitavo. Ali to bješe nemoguće, jer žitelji Sevastije veoma poštovahu mošti Krstiteljeve, brižljivo ih čuvahu, i ne davahu ih. Sveti evanđelist Luka uze od tog Svetog tijela Desnu Ruku, koja je krstila Gospoda našeg Isusa Hrista, i odnese u svoj grad Antiohiju. I od tog doba antiohijski hrišćani sa velikim poštovanjem čuvahu Svetu Ruku Krstiteljevu. Jer i velika čudesa bivahu od nje.Time je spase od uništenja koje zadesi tijelo Svetoga Jovana trista godina kasnije od ruke bezbožnog cara Julijana bogootstupnika. Ruka ostade u Antiohiji u hramu Svetog apostola Petra do dolaska Agarjana. Potom, nadahnut od Boga neki đakon Jov prenese je u Halkidon. Vizantijski car posla lađu da je sretne i donese u Carigrad. Smjestiše je u crkvu Svete Bogorodice Farske, potom u manastir Pamakaristos, i na kraju u hram Premudrosti Božije Svetu Sofiju.
Kasnije, od ruke bijahu odvojena dva prsta, jedan bi u Pretečinom Studitskom manastiru, i do danas ostade u Gradu na Bosforu a drugi pokloni car Teodor Laskaris novorođenoj Srpskoj Crkvi i njenom prvom arhiepiskopu Svetom Savi. Ova svetinja bi položena u Žiči ali ubrzo pređe u Peć kad se tamo preseli presto arhiepiskopa srpskog. Po propasti carstva, Jelena Branković ga odnese u Moreju, na dvor svog oca Tome Paleologa. Kada i Carigrad i Moreja padoše on je izbjegao u Italiju i predao svetinju papi Piju XI-om. Ovaj budući rodom iz Sijene darova je tamošnjoj katedrali, gdje i danas stoji u kivotu sa natpisom: Desnica Pretečina. Pomeni me Savu arhiepiskopa srpskog.

A sama ruka Pretečina ostade u Carigradu i dočeka Turke. Bi i od njih poštovana kao što mu je i glava danas poštovana u džamiji u Damasku. Ali želeći da umiri ratnički raspoložene vitezove Svetog Jovana-hospitalce, čuvare Svetih Mjesta koji su tada boravili na Rodosu, sultan Bajazit II im je poslao ruku. U to vrijeme Jovanovci su donijeli iz Palestine preko Kipra dvije druge svetinje: Česticu Časnog Krsta Hristovog, dar Luja ΧΙΙ i čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, naslikanu rukom Sv. Evanđeliste Luke. Najverovatnije, međutim, da je ova sveta ikona već bila na Rodosu u pravoslavnom drevnom svetilištu zvanom „Filermos“ blizu grada Rodosa.
Čudotvornu ikonu Majke Božije Filermske naslikao je polovinom prvog vijeka Sveti Apostol i Evanđelist Luka, u Efesu u kući Svetog apostola Jovana Bogoslova. Ovu čudotvornu ikonu Sveti Apostol Luka odnio je u pustinju gdje su živjeli prvi monasi tzv. nazoreji. Ona je tada dobila ime Bogorodica Filermska-Pustinoljubna. Poslije toga ikonu je Sveti Apostol Luka prenio u svoj zavičaj Antiohiju.
Ne zna se tačno kad ali čudotvorna ikona Majke Božije Filermske ubrzo je prenesena u Jerusalim. Carica Istočnog Romejskog Carstva Evdokija, oko 430. godine ikonu Majke Božije Filermske prenosi iz Jerusalima u Konstantinopolj, i pohranjuje je u znamenitoj Vlahernskoj crkvi. Godine 626. na usrdne molitve žitelja Grada Ona odbija napad Persijanaca na Carigrad.
Poslije pada i osvajanja Konstantinopolja od strane krstaša 1204. godine, mnoge hrišćanske svetinje su opljačkane, a među njima i ikona Presvete Bogorodice Filermske. Ona je završila u rukama rimokatoličkog monaško-viteškog reda Jovanovaca, poznatih još i pod imenom bolničara ili hospitalaca. Jovanovci su ovu svetinju ubrzo prenijeli u Svetu Zemlju.Oni su potom od strane muslimana potisnuti iz Palestine, odakle su se povukli na ostrvo Kipar gdje su proveli 19 godina ( 1291- 1310).
Tokom 1310. godine Jovanovci su prešli na ostrvo Rodos gdje su sagradili vojna utvrđenja, bolnice i svoju rezidenciju.Ikona je bila na Rodosu u pravoslavnom drevnom svetilištu zvanom „Filerimos“ blizu grada Rodosa. (Po tom manastiru i brdu na kome je sagrađen ta ikona se i do danas naziva „Bogorodica filermska“, ili „Filermoska“).

Dio Časnog Krsta , na kome je Gospod naš Isus Hristos bio raspet, dođe na Rodos pošto je u dva maha bio u ropstvu: agarjanskom (četrnaestogodišnjem) pod Hozrojem Persijancem u 7. vijeku i tridesetogodišnjem pod Saladinom u 12. vijeku u Bagdadu.
Na ostrvu Rodos ikona Filermske Bogorodice spojena je 1484. godine sa desnom rukom Svetoga Jovana Krstitelja koju su Jovanovci dobili na poklon od turskog sultana Bojazita II. Ove dvije svetinje spojene su zatim sa dijelom Časnog i Životvornog Krsta Gospodnjeg koji im je poklonjen od Luja XII najvjerovatnije na početku 16. stoljeća.
turskih opsada ostrva (1480; 1522-1523) ove svetinje prenešene su sa brda Filermosa u grad i vraćene nazad sve dok Jovanovci nisu bili primorani da napuste Rodos i krenu prema Italiji (1523). U Italiji (Mesina, Baja, Ćivitavekija, Viterbo) prebivale su do 1527. da bi onda bile prenesene preko Francuske (Vijfrank, Nica 1527-1530) na ostrvo Maltu u mesto Birgu, u hram Sv. Lavrentija (1530-1571) i konačno u grad Valetu (hram Sv. Marije Pobediteljke 1571-1578, i u Jovanitsku Katedralu Sv. Jovana Krstitelja 1571-1798). Jovanovci na ostrvu Malti postepeno stvaraju moćnu državu. Godine 1573. malteški vitezovi su na Malti sagradili i veliki katedralni hram posvećen Svetom Jovanu Krstitelju u kojem su pohranili sve ove tri velike svetinje.
Krajem osamnaestoga stoljeća (17. juna 1798. godine) zbog nemogućnosti da Maltu odbrani od moćnog Napoleona Veliki Majstor reda malteških vitezova Ferdinand fon Gompeš je sa tri velike svetinje i vjernim vitezovima napustio Maltu koju su okupirali Francuzi.
Poslije propasti na Malti predstavnici malteškog reda poklonili su 3. avgusta 1799. godine tri velike hrišćanske svetinje članu Reda ruskom imperatoru Pavlu I Romanovu. Tom prilikom predstavnici Jovanovaca predali su caru Pavlu I i dokument o odrečenju Ferninanda fon Gompeša od čina Velikog majstora koji je potpisan 6. jula 1799. godine u Trstu. Tako je ruski car Pavle I zvanično postao Veliki majstor reda malteških vitezova i vlasnik tri velike svetinje.
One su bile prvobitno pohranjene u carskoj rezidenciji u Gatčinu a potom u Zimskom dvorcu u Peterburgu u hramu Nerukotovorenog Obraza. U čast tog prenosa sa Malte u Gatčino tri velike hrišćanske svetinje: «Krsta iz dijela drveta životvornog Krsta Gospodnjeg, Čudotovornog obraza Božije Matere, koji je naslikao Sveti Evanđelista Luka i Desne Ruke Svetog Jovana Krstitelja» ustanovljen je praznik sa posebnom službom u Mineju za mjesec oktobar, 12. dan. Od toga vremena Crkva, posebno Ruska, proslavlja ovaj Prenos jednom godišnje. Svetinje su prenošene iz crkve Zimskog dvorca u Gatčino na poklonjenje vjernom narodu u veliki hram Sv. Petra i Pavla podignutog za tu svrhu (1852).

Svetinje su blagosiljale Rusku zemlju sto dvadeset godina. Poslije revolucionarnih zbivanja u Petrogradu (1917) Svetinje su bile spasene od nasilja boljševika. Nastojatelj hrama u Gatčinu tajno ih je prenio u Estoniju, da bi ih carica – majka Marija Fjodorovna prenijela u Kopenhagen (Vila Vidor). Poslije smrti Marije Fjodorovne, 1928. godine, tri velike svetinje su još neko vrijeme prebivale u Kopenhagenu ali su ubrzo prenesene u ruski saborni hram u Berlinu.
Neko vrijeme Svetinje su se nalazile u Ruskoj Crkvi u Berlinu, da bi na kraju (1932) bile poklonjene, od strane Mitropolita Kijevskog Antonija Hrapovickog, prvojerarha Ruske Zagranične Crkve, u znak zahvalnosti za prihvatanje desetina hiljada ruskih izbjeglica, blagovjernom kralju Jugoslavije Aleksandru Karađorđeviću. Svetinje bjehu položene u dvorskoj crkvi Sv. Andreja Prvozvanog na Dedinju, a Sv. vladika Nikolaj (Velimirović) klicaše: „Ruka koja je zahvatila vode iz Jordana i podigla se nad glavom Hristovom nalazi se među nama!“.
Ni u crkvi Sv.Andreja Prvozvanog svetinje ne imadoše mira. Na početku ΙΙ svjetskog rata, poslije bombardovanja Beograda aprila 1941. godine mladi kralj Petar II Karađorđević je tri velike svetinje prenio u manastir Ostrog. Po savjetu Patrijarha srpskog Gavrila Dožića kralj Petar II Karađorđević svetinje je ustupio Srpskoj crkvi i ostavio u Ostroškoj svetinji.
I pored toga što je Manastir Ostrog bio na meti okupatora čitavo vrijeme rata, pored toga što je u njemu i oko njega bijesnio bratoubilački rat arhimandrit Leontije Mitrović, nastojatelj Manastira je uspio da sačuva Svetinje skrivene u svojoj keliji. Poslije drugog svjetskog rata i pobjede komunista koji su i poslije završetka rata nastavili sa gonjenjem Crkve, tri velike svetinje su i dalje tajno čuvane u Ostrogu i nijesu iznošene na svjetlost dana.

U jednoj policijskoj raciji 1952. godine, kojom prilikom je na pravdi Boga uhapšen i arhimandrit Leontije Mitrović, pronađene su i od crkve brutalno otete tri velike svetinje i druge relikvije. One su prenijete u Podgoricu gdje su utamničene u sefu tajne komunističke policije.
Na dan Sv. Jovana Krstitelja , 20 januara 1978. godine, desna ruka Sv. Jovana i dio Časnog Krsta vraćeni su Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, a čudotvorna ikona Bogorodice Filermske predata Cetinjskom Muzeju na čuvanje „privremeno“, gdje se i danas nalazi.
Sveta Ruka sa dijelom Časnog Krsta pohranjeni su u manastirsku riznicu gdje su bili sve do 1993. kada su svečano prenijete za praznik Rođenja Pretečinog (7. juli) u hram Roždestva Presvete Bogorodice, u ćivot Sv. Petra Cetinjskog.
Posle nekoliko godina uz pomoć sredstava dobijenih od Vlade Crne Gore urađen je i živopisan paraklis Sv. Jovana Krstitelja, gdje su dvije svetinje smještene na poklonjenje vjernog naroda Božjeg.
I pored nedvosmislenih usmenih i pisanih obećanja republičkih vlasti da će ikona oteta 1952. od strane tajne komunističke policije biti vraćena Crkvi, ikona Bogorodice Filerimske nedavno je na zaprepašćenje svih dobromislećih hrišćana izložena u tzv, Plavoj Kapeli u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju.U umjetničkoj galeriji adaptirana je jedna nekadašnja kancelarija i nazvana „plava kapela“, gde je ikona izložena za posjetu turistima. Tako se dogodilo prvi put u istoriji da ova drevna Svetinja ne bude u hramu, nego i dalje utamničena u svetovnoj zgradi, na veliku žalost vjernika i svih razumnih ljudi.
A Ruka Svetog Jovana nastavila je svoj hod po hrišćanskom svijetu, pozivajući i u naše dane kao i u Hristovo vrijeme ljude na pokajanje, tj. na promjenu uma, srca i sveukupnog ljudskog življenja. Blagoslovom NJegove Svetosti Patrijarha Srpskog G. Pavla i Patrijarha Moskovskog i sve Rusije G. Aleksija II, uz staranje Fonda Sv. Andreja Prvozvanog iz Moskve, i saglasnost državnih organa Crne Gore i Rusije, Sv. Desnica je prenijeta svečano avionom u Moskvu 7. juna 2006. Patrijarh moskovski Aleksije ΙΙ je sa preko 80 mitropolita, arhiepiskopa i episkopa, brojnim sveštenstvom i narodom, priredio veličanstveni doček Sv. Ruci pred Hramom Hrista Spasa. U ovom četrdesetodnevnom putovanju po Rusiji, preko 2 miliona vjerujućih ljudi primilo je blagoslov od Desnice koja je krstila Hrista Gospoda u Jordanu. Dogodila su se i brojna čuda njenim blagodatnim dejstvom.
A najveće čudo je to da Pretečina Desnica sabira oko sebe, posle 2000 godina, milione ljudi, što nije u stanju da, u naše dane, učini ijedan živ čovjek, na ma kakvom svjetskom položaju bio! Tako i dalje odjekuje cijelom vaseljenom u ljudskim srcima riječ i poziv „najvećeg rođenog od žene“: „Pokajte se jer se približilo Carstvo Božje“.