Piše: Slavica Ilinčić
Operativni štab Partije nalazi se, skriven, na lokaciji X. Glavni štab zasjeda u „Hiltonu“ (viđen oko 17h, nije se mogao sakriti Svevidećem Oku). S visine od dva metra, Generalisimus prati tok revolucije.
Akcija „Lupnjava“ je u punom jeku. Borbene linije isturene, komandant Žika Živac raspoređuje snage i tiho, ispod brkova, da ne čuju dušmani, izdaje naređenja. Zloslutnu tišinu prekida smijeh. Salva smijeha raznih ptica – od smeđoglavog supa, preko kondora, do obične domaće kreštalice.
U maniru velikog vojskovođe, onako napoleonovski, Žika Živac obustavlja smijeh. Vojska ga, po navici, bespogovorno sluša. U mrtvoj tišini koja je iznenada nastala, čuje se Žikin prijeteći glas:OPKOLI MINISTRA!
Dupli Nikolići su dorasli zadatku. Jedan je, za-ne-daj-bože logistika, drugi se, korakom tek prohodalog pingvina, primiče ministru opasnim pogledom lomeći sve oko sebe i pritiska dugme!!! Vojska likuje. Pobjeda je u rukama. Prvo su se smijali a onda i dugme pritisli, bogme! Pokazali su da s njima nema šale. Postali su neprekidna opasnost zbog koje protivnici nemaju miran san. Žika Živac sprema finalni udarac od kojeg se dušmani dugo neće oporaviti. Smrtno mirnim glasom, od kojeg protivnike podilazi strašna jeza, komanduje: SPECIJALNI ODRED, ŠLEMOVE NA GLAVU I U BOJ!
Hrabre pripadnice odreda prve su se privukle neprijatelju i počele da lupaju. Lupanje im je provjerena, omiljena taktika kojom su mnoge bitke riješile u svoju korist. I tako su lupale, lupale i lupale (i opet će) da je neprijatelj, smoren neprekidnom lupnjavom perjanica Partije, bio primoran na povlačenje.
A onda je uslijedio završni taktički manevar. Žika Živac je naredio: POVLAČI SE!
I vojska se povukla. Bojno polje ostalo je prazno, revolucija je uspješno izvedena, samo još da vidimo kad će početi da jede svoju djecu.
Dok se Generalisimus sprema na put, Roćen zadovoljno gladi brkove.