Piše, Tomo Miljanić
Kako je lijepo kad imaš pare. Kad imaš pare svi te vole, niko te ne može zaj^bavati, a ti možeš svakog. Lijepo je imati pare, a još ljepse pedest i kusur tona plemenitog metala.
A Srbija ima pare i zlato.
Srbija nije tri mjeseca uvezla ni kap nafte preko JANAFa. I šta? Ništa. Srbija ima pare i alternativne puteve. Ova tri mjeseca vladala je velika sreća u Hrvatskoj. Od velike sreće da će komšiji crknuti krava nijesu vidjeli da se hrvatska krava ne osjeća baš dobro. Na kraju sankcije Amera Srbiji su od Hrvatske napravile direktnog i najvećeg gubitnika.
Ko ima pare ima i prijatelje spremne da pomognu, a Srbija ima devizne rezerve i zlato. Para vrti gde burgija neće, što bi srpski narod rekao.
Hrvatska se ponadala da će Srbija zaplivati u govn^ma kada ostane bez naftnih derivata kao daleke ’93 međutim Srbijom ne upravlja Sloba već Srbijom vlada AV, a on ima pare i samim tim Srbija ima prijatelje. Prijatelji imaju nafte koliko hoćeš – za pare naravno. Ispostavilo se da baš nafta iz pravca Hrvatske nije toliko neophodna Srbiji.
Najgore po Hrvatsku je što će alterativne bogaze za dotok nafte postati glavni put kojima će se Srbija u budućnosti snadbevati naftom. Srpska narodna poslovica kaže: „Ko se zlu raduje nek se svom zlu nada“, u prevodu Srbiji brzih dana JANAF neće ni trebati, pi, koja šteta po Hrvatsku.
A sve je moglo biti drugačije da je Hrvatska prihvatila srpsku ruku ekonomske saradnje. U početku sve je ličilo na početak jedne uspješne poslovne priče. Prvo je BG dozvolio hrvatskim trgovcima da trguju po Srbiji i hrvatski poduzetnici su to prihvatili kao jednosmjernu ulicu, kaj ne. Tikva je pukla kada je ZG odbio da (kineska) brza pruga iz BG ide lijepom našom jer ipak pruga po svojoj prirodi mora biti dvosmjerna a ljubitelji Thomsonove glazbe ne vole dvosmjernu suradnju sa BG. Svo vreme rata u Ukrajini Hrvati su se sladili srpskim problemima, a Srbi radili na rešavanju problema – prosto okrenuli su se ka Budapesti.
Odista repovi rata u Ukrajini šibali su i ovim prostorima, blokaderi nijesu uspjeli uprkos nesebičnoj podršci ZG & company.
Rat u Ukrajini se mora kad tad završiti, a posle rata ostaće ratna prijateljstva okakljena u muci postaju jako čvrsta. U ovom ratu umjesto sa Hrvatima Srbi su šurovali sa Mađarima. Umjesto sa Hrvatima Srbi su postali itekako dobri ortaci sa Mađarima.
Sve su prilike da Mađari ne vole Hrvate, Hrvate ne vole ni Italijani… kratko rečeno Hrvatska svojom izolacionističkom i glupastom ratnom politikom ulazi u ’93, kao da Hrvatskom vlada Sloba.
Samo neka je veselo Thomsonovi zvuci preplavljuju Hrvatsku, blago nama, a tek njima.