Tokom ekonomskih sankcija SR Jugoslaviji početkom 90-ih godina prošlog vijeka, duvanski šverc postao je glavna privredna grana u Crnoj Gori koja je omogućavala da se makar koliko toliko amortizuje socijalna kriza i spriječi kolaps finansijskog sistema, dok su uz granicu države bjesnjeli građanski ratovi.
Do sredine 90-ih posao se odvijao pod kontrolom službi savezne države, da bi nakon zaokreta Mila Đukanovića koji je od glavnog saveznika postao unutrašnji protivnik Slobodana Miloševića, šverc cigareta preko crnogorskih luka i pristaništa postao biznis grupacije okupljene oko tadašnjeg premijera Crne Gore i njegovih poslovno bezbjednosnih partnera iz Beograda koji su takođe okrenuli leđa već dobrano zaljuljanom srpskom režimu.
Ti profiti obezbijedili su Đukanoviću enormnu moć u Crnoj Gori, nakon podjele DPS-a. Formirana je bezbjednosnsa služba koja je bila podređena duvanskom biznisu vladara i od koje su s razlogom strijepili kritičari režima, među njima i Duško Jovanović, urednik Dana, preko kojeg je lansirana „Duvanska afera“ koja umalo nije dovela do pada Đukanovića.
Šef režima je sačuvao vlast nakon gubitka izbora 2001. a Jovanović je ubijen maja 2004. u atentatu čiji nalogodavci niti izvršioci nisu otkriveni. Potpis duvanske mafije je, međutim, bio očigledan. Ubistvo Jovanovića nije uticalo na nastavak šverca cigareta ali je novo vrijeme dovelo do novih aktera. Za Đukanovićev režim, to je bila zlatna koka koja je čuvala njegov tron – do 30. avgusta 2020. godine.
Prvi dio gostovanja predsjednika PZP-a Nebojše Medojevića gdje govori o dobijanju informacije iz jedne strane službe ali i razloga zašto su Amerikanci tolerisali šverc možete pročitati na linku, dok je drugi dio zaključen sa enormnim rastom šverca cigareta krajem 90-ih godina što izaziva interesovanje jedne strane službe.
Italijansko tužilaštvo pokrenulo proces protiv Đukanovića – tek tada on počinje da se interesuje za nezavisnu Crnu Goru kako bi uspio da si obezbijedi imunitet
Ta služba je bila italijanska, konkretno su u pitanju bili italijanski tužilac Šelzi koji će šest godina voditi istragu protiv crnogorske duvanske mafije i tu se dolazi do optužnice koja dokazuje da je crnogorska duvanska mafija ubacivala cigarete u Crnu Goru pa ih brzim čamcima slala u Italiju. To izaziva pažnju i državnih i antimafijaških organa Italije, a tužilac Šelzi detaljno opisuje kako je Milo Đukanović radio ali govori i o vezama DPS-a i službi bezbjednosti sa zapadnim bezbjednosnim službama.
„Tu počinje politički uticaj organizovanog kriminala u Crnoj Gori koji postaje enormno bogat a više pare ne idu za penzije i potrebe države već idu na tajne račune dvije firme, jedne u Lihtenštajnu a druge u Kipru i to sve Šelzi dokazuje u optužnici“, podvukao je Medojević.
On je mišljenja da postoji nekoliko razloga zbog čega Đukanović još uvijek nije uhapšen, i pored ovih i obilja drugih dokaza da je bio šef kriminalne organizacije od 1997. godine.
„Prva je ta geostrateška promjena gdje je on od jednog velikosrpskog nacionaliste i obožavaoca komunizma, Sovjeta, Lenjina i Rusije i favorita Slobodana Miloševića, postaje favorit Zapada. On je bio idealan kandidat, bio je dovoljno korumpiran i dovoljno halapljiv jer njemu ništa nije bilo sveto i sve bi izdao samo da zadrži moć. CIA je njega vrlo precizno locirala kao kandidata za specijalne operacije gdje bi se on bavio švercom i kriminalom a on bi obavljao važne stvari za američku administraciju“, kazao je Medojević što je potvrdio i bivši američki ambasador Montgomeri koji je rekao da su obavještajne službe znale da je on kriminalac ali da su mu gledali kroz prste.
Zapad, ipak, nije bio homogen. Te cigarete nisu išle u Ameriku već u Veliku Britaniju gdje su oni trpjeli velike štete za budžet od šverca cigareta. Britanci su bili osjetljivi na šverc cigareta iz Crne Gore i tako nastaje afera Nacional i odatle nastaju ti podaci koji su dobijeni radom obavještajnih struktura. Dakle Amerikanci su pokrivali Đukanovića dok Britanija pokreće aferu Nacional. Tako nastaje i ideja da se Đukanović smijeni sa vlasti 2001. godine.
Ipak, nije se pojavila politička garnitura koja je za to imala hrabrosti. Nisu se pojavili ti ljudi, a Đukanović je to vješto iskoristio i premostio problem. Kad su se desile likvidacije 2008. godine u Zagrebu, Hrvatska je vrlo brzo otkrila organizatore ali nisu došli do nalogodavaca.
Treći razlog zašto Đukanović nije uhapšen, Medojević tvrdi da je Đukanović dobio nalog za hapšenje od Vrhovnog kasacionog suda Italije. Kada je on dobio tu presudu koja mu ne priznaje imunitet kao predsjedniku države članice državne zajednice Srbijei Crne Gore, tada on počinje da se interesuje za nezavisnost.
„Njegov advokat Tućilo mu je kazao da može izbjeći hapšenje samo ukoliko Crna Gora bude nezavisna država“, kazao je Medojević.
Đukanović je tada nudio Crnu Goru kao igralište za bogataše, kako ruske tako i zapadne.
„Tu je bilo gej žurki, pedofilskih žurki, kokain se šmrkao u kilogramima, Don Perinjon je tekao hektolitrima. To je treći razlog zašto je Đukanović ostao netaknut. Čak i kada smo pobijedili Đukanovića, vlasnici Vijesti i jedan duvanski tajkun nisu dozvolili da DF bude dio vlasti jer smo imali dosta jasan program obračuna sa tom mafijom koja je 2020. godine bila mnogo jača nego 2001. jer su narasli u narkokartel“, jasan je Medojević.
(Nastavak slijedi sjutra)
