Predsjednik odbora direktora „Regionalni vodovod Crnogorsko primorje“ dipl. inž. mašinstva Zoran Lakušić dobitnikom drugu godinu zaredom prestižnog priznanja “Best Manager Award“ dok ga je portal „Biznis CG“ po metodologiji koju koriste Ekonomist, Forbs i Tajm svrstao među 50 najuticajnih osoba u Crnoj Gori. Crnogorska NVO scena, novinari i ekološki aktivisti ga smatraju simbolom borbe protiv šljunkarske mafije koji je doprinio da se vodoizvorište i korito rijeke Morače ipak sačuvaju a samim ti ga predložili za predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću da mu dodijeli priznanje „Orden rada“ bio je gost redakcije „Portala 083“ i tom prilikom odgovarao je na pitanja urednika.
Vašim dolaskom na čelo Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje preduzeće je ušlo u perod stabilnog poslovanja Odbor direktora kontinuirano radi na usmjeravanju ka razvojnim projektima koji garantuju perspektivni održivi razvoj ?
– To se prije svega odnosi na obezbjeđivanje dugoročne stabilnosti u snabdijevanju nedostajućih količina vode opština na Crnogorskom primorju. Stvaramo uslove za unapređenje infrastrukture, obezbjeđenje dodatnih količina vode, implementaciju novih tehnologija u procese distribucije i optimizacije smanjenja gubitaka vode. U velikoj mjeri imamo redovno i kvalitetno snabdijevanje vodom. Međutim, izazovi su prisutni, naročito u periodima povećane potražnje i potrošnje ili nepredviđenih okolnosti. Ipak, zahvaljujući investicijama u infrastrukturu i stalnoj modernizaciji sistema, trudimo se da minimiziramo rizik od smanjenja količine distribuirane vode. Kako bi opravdali povjerenja u Regionalni vodovod kao stabilni sistem, činimo sve da u svakom trenutku, budemo spremni da reagujemo i rješavamo eventualne izazove na najbolji mogući način, kazao je Lakušić.
U toku je projekat izgradnje novog cjevovoda za primorje ?
Stabilnost snabdijevanja, posebno je izazov tokom ljetnjih meseci. Svjesni te činjenice, i značaja Regionalnog vodovoda za turističku privredu Crne Gore i razvoj crnogorskih primorskih opština činimo sve napore da u skladu sa mogućnostima obezbijedimo dodatne količine vode u odnosu na trenutno smanjenu izdašnost izvorišta Bolje sestre tokom ljetnjih mjeseci. U toku je projekat izgradnje novog cjevovoda kojim će se povećati količina vode prema opštinama Tivat, Kotor i Herceg Novi. Iako suočeni sa različitim konceptima razvoja regionalnog vodosnabdijevanja, Regionalni vodovod će istrajati u namjeri da u najskorijem periodu obezbijedi vode koliko nedostaje crnogorskim opštinama tokom ljetnjih mjeseci“, kazao je Lakušić a zatim podsjetio da je uzrok problema sa vodosnabdijevanjem nije dominantno klimatski faktor, već su tu i problemi u oblasti upravljanja vodama, ugroženost vodoizvorišta zbog eksploatacije pijeska i šljunka.
„Zbog ovih faktora, Crna Gora i Regionalni vodovod kao značajan dio u porcesu vodosnabdijevanja vode politiku održivog razvoja, kroz odgovorno upravljanje i investicije u modernizaciju sistema. Angažovanjem sopstvenih sredstava, uz podršku i razumijevanje Vlade Crne Gore, učešćem u međunarodnim projektima, strateški ulažemo u očuvanje i zaštitu vodnih resursa, usmjeravanje strategija lokalnih vodovodnih preduzeća ka smanjenju gubitaka i sinergijskom djelovanju, osnaživanju lokalnih zajednica o odgovornom korišćenju vode i smanjenju gubitaka. U tom kontekstu, Regionalni vodovod, uz podršku svih vladinih institucija i partnera, ima zadatak da sprovodi efikasne mehanizme za obezbjeđivanje urednog, kvalitetnog i kontinuiranog sistem snabdijevanja kako bi se obezbijedila održivost i kvalitet usluge u budućnosti“, naveo je Lakušić.
Prethodna vlast nije adekvatno planirala zaštitu vodoizvorišta ?
Lakušić ističe da prethodno rukovodstvo, tokom vladavine DPS-a, nije u potpunosti odgovorilo izazovu sa kojima se Regionalni vodovod suočava, kada je u pitanju nelegalna eksploataciji u koritu Morače i padu izdašnosti izvorišta “Bolje sestre”.
„Prethodna vlast nije adekvatno planirala zaštitu vodoizvorišta, što je omogućilo nelegalnu eksploataciju šljunka i pijeska u koritu rijeke Morače. Ove aktivnosti su ozbiljno ugrozile kvalitet vode i smanjile kapacitet vodoizvorišta“, kazao je Lakušić.
Takođe, zapošljavanje je, kako navodi, često bilo zasnovano na političkoj podobnosti, što je dovelo do smanjenja profesionalnih standarda i sposobnosti zaposlenih da se nose sa razvojnim izazovima.
„Da bi se izbjegle greške iz prošlosti i stvorila stabilna osnova za budući razvoj, neophodno je da novo rukovodstvo Regionalnog vodovoda prepozna ključne izazove i preduzme odgovarajuće korake. To uključuje ne samo zaštitu izvorišta “Bolje sestre” i modernizaciju infrastrukture, već i izradu jasne strategije koja će obuhvatiti sve segmente upravljanja vodama. Takođe, važna je i edukacija građana o odgovornoj potrošnji vode, kao i dalje ulaganje u tehnologiju i inovacije koje će omogućiti bolju efikasnost u snabdijevanju Crnogorskog primorja“, poručuje Lakušić.
Koliko je u ovom trenutku država spremna i dovoljno jaka da se suoči sa šljunkarskom mafijom?
– Šljunkarska mafija ne može i ne smije biti jača od države. Nažalost, iskustva iz prethodnih decenija, pod vladavinom bivšeg režima, ukazuju na duboku povezanost nelegalnih eksploatatora s pojedincima unutar izvršne vlasti i državnih institucija. Ova mreža omogućila je sistemsku korupciju, devastaciju prirodnih resursa i izazvala ekološke katastrofe, poput one u koritu rijeke Morače. Ovo područje, gdje je samo prisustvo, a kamoli intervencija, nosilo rizik po život, bilo je pod kontrolom šljunkarske mafije koja je nametala svoja pravila i pretvorila ga u zabranjenu i opasnu zonu. Prije dvije godine država je konačno odlučno krenula u obračun sa šljunkarskom mafijom. Situacija u koritu rijeke Morače eskalirala je do te mjere da su, pored inspekcijskih organa, u borbu bili uključeni i policija i Vojska Crne Gore. Ovaj potez bio je jasan pokazatelj ozbiljnosti problema i potrebe za angažovanjem svih državnih resursa kako bi se zaustavila nelegalna eksploatacija pijeska i šljunka. Država je ovim korakom poslala snažnu poruku da se vladavina prava mora vratiti, a prirodni resursi zaštititi. Iako je nelegalna eksploatacija šljunka uglavnom zaustavljena represivnim mjerama, rezultati ovih mjera ukazuju na ozbiljne slabosti pravosudnog sistema i tužilaštva. Nelegalni objekti i mehanizacija i dalje se nalaze u koritu Morače, a pečati sa zaplijenjene mehanizacije često bivaju uklanjani, što ukazuje na nedostatak odlučnosti pojedinaca u institucijama sistema da se problem trajno riješi. Iako zakoni predviđaju stroge kazne za ove radnje, izostanak adekvatnog djelovanja, uključujući i nedostatak pravosnažnih sudskih presuda, i dalje odlaže konačni obračun sa šljunkarskom mafijom. Ovakvo stanje dodatno podriva povjerenje građana u pravnu državu i ostavlja prostor za sumnju u efikasnost pravosudnog sistema. Da bismo spriječili ovakve ekološke zločine, nužno je koordinisano djelovanje svih nadležnih organa kako bismo zaštitili prirodne resurse naše lijepe zemlje. Moramo svi zajedno stati u odbranu naših rijeka, šuma i izvorišta, jer samo tako možemo obezbijediti održivu budućnost za nas i generacije koje dolaze. Ne smijemo dozvoliti da priroda postane žrtva neodgovornosti i pohlepe – naša zemlja zaslužuje da bude sačuvana i voljena. Samo uz doslednu primjenu zakona, bez izuzetaka, može se obezbijediti trajno rješenje i očuvanje prirodnih resursa.
Vrijeme je i da lokalna preduzeća preduzmu ozbiljne napore na modernizaciji infrastrukture ?
Iako je u prošlosti važila za vodom bogatu zemlju, trenutna situacija, upozorava Lakušić, zahtijeva oprez i odgovorno ponašanje svih institucija i građana, kada je u pitanju korišćenje vode.
„Lokalna vodovodna preduzeća treba da preduzmu ozbiljne napore na modernizaciji infrastrukture, praćenju i racionalizaciji potrošnje, kao i utvrđivanju i smanjenju do potpune eliminacije gubitaka, definisanju zona prioritenih potrošnji, razvoja mreže rezervoara, zone sanitarnih zaštita izvorišta i što se, takođe, ne smije zanemariti obezbjeđivanju da svaki građanin na prostoru lokalnih zajednica i države Crne Gore ima pristup pijaćoj vodi“, istakao je Lakušić.
U kolikoj mjeri se ekocid u koritu Morače odrazio na vodoizvorište Bolje sestre?
– Sanacija korita i obala rijeke Morače, uz prekid nelegalne eksploatacije šljunka i pijeska, ima ključan značaj za obnovu vodoizvorišta Bolje sestre. Ove aktivnosti direktno doprinose prije svega sprečavanju daljeg pada izdašnosti, a nakon toga i povećanju izdašnosti izvorišta, koje je od vitalnog značaja za snabdijevanje Crnogorskog primorja pitkom vodom. Izgradnjom trajnih brana u koritu Morače povećaće se nivo površinske vode, što će omogućiti stvaranje akumulacija i jačanje hidrauličke veze između površinskih i podzemnih voda i podizanje nivoa dna korita rijeke Morače.
Ovaj proces omogućiće prirodnu stabilizaciju karstne izdani izvorišta Bolje sestre, čime će se postepeno vratiti stabilnost koja je postojala prije devastacije korita. Brane ne samo da će stabilizovati hidrologiju rijeke već i spriječiti dalju eroziju i promjene toka rijeke koje su negativno uticale na vodoizvorište.
Prekid nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka bio je od presudnog značaja jer su ove aktivnosti decenijama uništavale aluvijalne sedimente, koji su ključni za prirodni ciklus prihranjivanja izvorišta Bolje sestre. Ovo omogućava postepeni oporavak morfologije rijeke, obnavljanje sedimenta i ponovnu uspostavu hidrauličkih veza sa izdani. Zahvaljujući ovim mjerama, očekuje se stabilizacija i postepeno povećanje izdašnosti izvorišta Bolje sestre. Ovaj proces ima višestruke koristi – od poboljšanja vodosnabdijevanja za primorje do očuvanja biodiverziteta.
Kakvo je trenutno stanje u koritu Morače?
– Iako je problem nelegalne eksploatacije šljunka iz korita rijeke Morače u velikoj mjeri stavljen pod kontrolu, i dalje postoje sporadične aktivnosti manjih nelegalnih eksploatatora na obalama rijeke.
Ono što izaziva duboku zabrinutost jeste činjenica da, uprkos evidentnom ekocidu počinjenom u koritu Morače, još nije donijeta nijedna pravosnažna sudska presuda protiv odgovornih za uništavanje životne sredine.
Izmjenama Krivičnog zakonika, nelegalna eksploatacija resursa u rječnim koritima jasno je definisana kao krivično djelo. Međutim, implementacija zakona i dalje izostaje, što je neprihvatljivo. Pravosudni sistem mora konačno početi primjenjivati zakon kako bi se potencijalni nelegalni eksploatatori odvratili od daljih devastacija životne sredine. Posledice su katastrofalne. Šteta nanesena prirodi i državi procjenjuje se na stotine miliona eura. Izostanak pravosudnih sankcija ne samo da omogućava osjećaj nekažnjivosti već i ohrabruje počinioce da nastave s nezakonitim radnjama. Razmjere devastacije, izazvane decenijama nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka u koritu Morače, alarmantne su i zahtijevaju snažniju reakciju svih oblika nelegalnih aktivnosti. Zaustavljanje u potpunosti nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka i na obalama rijeke Morače od presudnog je značaja jer direktno utiče na očuvanje izvorišta Bolje sestre i stabilizaciju podzemnih voda. Prirodni oporavak korita trajao bi više od jednog vijeka, što jasno ukazuje na dubinu nanesene štete. Uništavanje je bilo toliko obimno da je tok rijeke Morače u potpunosti izmijenjen, što predstavlja ne samo ekološku već i geografsko-hidrografsku katastrofu. Nelegalna eksploatacija nije samo ekološki problem – to je napad na prirodne resurse, pravni poredak i budućnost svih građana Crne Gore. Svako odugovlačenje ili popustljivost prema počiniocima predstavlja ozbiljan propust i podrivanje povjerenja građana u snagu i odlučnost njenih institucija.
Da li su posledice ovih decenijskih nelegalnih aktivnosti sanirane?
– Realizovanjem aktivnosti koje su usmjerene na obnovu flore i faune, uključujući revitalizaciju autohtonih biljnih vrsta i stvaranje povoljnih uslova za obnovu ribljeg fonda i drugih životinjskih vrsta će znatno doprinijeti revitalizaciji rijeke Morače i njenog okruženja, pretvarajući devastirano područje u primjer uspješne harmonije između prirode i čovjeka. Sanacija neće samo obnoviti prirodne resurse već će obogatiti rekreativnu ponudu, pružajući lokalnoj zajednici novu perspektivu razvoja i očuvanja ekološke ravnoteže. Sanacija korita i obala Morače ima ključan značaj ne samo za očuvanje njenog ekosistema već i za stabilnost izvorišta Bolje sestre. Izgradnja privremene brane u prethodnim godinama već je pokazala značajan pozitivan uticaj – nivo dna korita i vode uzvodno od brane znatno su porasli, što je doprinijelo revitalizaciji biljnog i ribljeg fonda. Vegetacija se postepeno obnavlja, dok prisustvo riba potvrđuje stvaranje povoljnijih uslova za život u ovom dijelu rijeke. Izgradnja privremene brane nije samo stabilizovala ekosistem rijeke već je podigla i nivo vode u bunarima koje mještani koriste za svakodnevne i poljoprivredne aktivnosti.
Ovo je direktan primjer kako se preduzete mjere mogu odraziti na unapređenje kvaliteta života lokalnog stanovništva. Akumulacija pijeska i šljunka dodatno je stabilizovala korito rijeke, stvarajući temelje za dugoročnu održivost ekosistema. Ovi rezultati ukazuju na značaj zaustavljanja nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka, koja je godinama nanosila nenadoknadivu štetu rijeci i njenoj okolini.
Istorijska odluka o prekidu ovih aktivnosti spasila je korito Morače od daljeg uništavanja, očuvavši ne samo prirodne resurse već i biodiverzitet, koji je ključan za ekološku ravnotežu ovog područja. Ekološki preporod Morače donosi višestruku korist – prirodi i lokalnoj zajednici, koja u velikoj mjeri zavisi od rijeke i njenih resursa. Sanacija Morače nije samo ekološki već i društveni prioritet, potvrđujući da je održivi razvoj moguć kada se interesi prirode i društvene zajednice stavljaju u prvi plan. Međutim, potrebno je nastaviti s obimnim mjerama kako bi se ubrzao proces sanacije i spriječila dalja degradacija. Regionalni vodovod dosledno se zalaže za očuvanje druge i treće zone sanitarne zaštite kroz jasno definisane stavove u okviru planova zaštite životne sredine. U saradnji sa Svjetskom bankom, Uprava za vode planira izgradnju zaustavnih trajnih brana koje će dodatno stabilizovati korito, omogućiti brži oporavak flore i faune, te kontrolisati tok rijeke. Ovi infrastrukturni projekti su od ključnog značaja, ali zahtijevaju milionska ulaganja.
Rezerve vode pod velikim pritiskom, građani moraju da razumiju ozbiljnost situacije ?
„Uz pozive nadležnih da racionalno trošimo vodu kako bismo izbjegli restrikcije, jasno je da su rezerve vode pod velikim pritiskom. Suše i rastuća potrošnja tokom ljetnjih mjeseci dodatno opterećuju sistem, te je važno da građani razumiju ozbiljnost situacije“, navodi Lakušić.
Podsjeća i da je Crnogorsko primorje, kao nosilac razvoja turizma u Crnoj Gori, u velikoj mjeri zavisno od stabilnog snabdijevanja vodom.
„Regionalni vodovod, koji snabdijeva ovaj region, predstavlja ključnu infrastrukturnu kariku koja omogućava da se život i privreda razvijaju. U svijetlu stanja vodnih resursa, stabilnost ovog sistema postaje još važnija. Bilo kakav problem u funkcionisanju Regionalnog vodovoda mogao bi imati ozbiljne posljedice po svakodnevni život građana, turizam, ali i samu privredu primorja i države Crne Gore. Regionalni vodovod Crnogorskog primorja nije samo važan za distribuciju pijaće vode, već čini temelj za brojne ključne sektore. Prvenstveno, turizam, koji je osnovna privredna grana Crnogorskog primorja, investicioni razvoj i kvalitet života građana zavisi od stabilnog snabdijevanja vodom. Ljetnja turistička sezona, kada je broj posjetilaca najveći, dovodi do povećane potrošnje vode, a ukoliko dođe do problema sa snabdijevanjem, to bi moglo izazvati nezadovoljstvo turista i negativno uticati na turističku ponudu. To bi, s druge strane, moglo značiti smanjenje prihoda od turizma za građane, privredu, lokalne zajednice i Crnu Goru“, kazao je Lakušić.
Kakva spodoba od covjeka