Dok se uprava Opštine Tivat predstavlja kao zaštitnik životne sredine kroz „plan zatvaranja deponije Lovanja“, suština je da se iza tog plana krije pokušaj prikrivanja višegodišnjeg nemara i neznanja u posljednje četiri godine mandata nadležnih službi, piše Mediteran News.
Tako je za mandata direktora Komunlanog preduzeća Vučete Stanišića i predsjednika opštine Željka Komnenovića došlo do kreiranja megadeponije. Umjesto da je vođeno računa o pravilnom odlaganju otpada, kontroli emisija i poštovanju propisa ipak je do ovoga došlo bez ikakvog preuzimanja odgovornosti.
Dok Kotor svoj mješoviti komunalni otpad preko pretovarne stanice u Lovanji transportuje na sanitarnu deponiju Možura kod Bara i Ulcinja, Tivat je dozvolio da se otpad godinama privremeno odlaže i gomila u neposrednoj blizini aerodroma – na prostoru nekadašnjeg poljoprivrednog dobra „Montepranzo“, koji sada koristi Komunalno preduzeće Tivat. Time je stvoren dodatni bezbjednosni rizik: otpad privlači jata ptica, što dovodi do češćih preleta preko piste i povećanog broja udara ptica u avione, na šta su prethodnih godina više puta upozoravali i Aerodrom Tivat i nadležne državne institucije.
Rezultat takvog rukovođenja je deponija Lovanja i čitav sistem „privremenih“ odlagališta koji danas prijeti da preraste u ozbiljan ekološki incident, ali i u bezbjednosni problem za vazdušni saobraćaj. Pokušaja za sanaciju svakako ima ali dodatne studije, elaborati, troškovi „sređivanja“ deponije – sve to se plaća iz opštinskog budžeta, kao da je riječ o nekoj naslijeđenoj prirodnoj katastrofi, a ne o posljedici ljudskog nemara i lošeg upravljanja.
Današnja sanacija Lovanjske deponije svakako nije nikakav napredak, već skupo ispravljanje višegodišnjih grešaka i nemara u posljednje četiri godine. Ova situacija odavno prevazilazi sferu dnevnopolitičkog prepucavanja i ulazi u zonu moguće pravne odgovornosti – jer izazivanje ovakvog ekološkog stanja i svjesno ignorisanje upozorenja o ugrožavanju bezbjednosti vazdušnog saobraćaja jeste pitanje za krivičnopravne organe.
Deponija je toliko velika da se vidi na satelitskom snimku, a površinom zauzima prostor 6 nekadašnjih velikih plastenika.
