Po svemu sudeći, prateći dnevna dešavanja proteklih dana na političkoj sceni, stiče se utisak da je posljednja akcija Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) izazvala tektonske poremećaje koji su ovih dana pogodili Demokratsku partiju socijalista (DPS), ali i druge sfere društvenog života Crne Gore. Poruke i kontakti iz telefona uhapšenog Aleksandra Mijajlovića potresaju javnost i ostavljaju snažan dojam da je SDT zaista pogodio u Ahilovu petu najmoćnije opozicione partije — Milovog DPS-a.
Teško je drugačije objasniti burne reakcije koje dolaze sa vrha ove partije nakon privođenja bivšeg ministra Boškovića, navodnog vlasnika „ničije kuće“, a naročito nakon objavljivanja dijela prepiski iz Mijajlovićevog telefona. Prvu ozbiljnu zbunjenost — pa i retoričke, defanzivne ispade — pokazala je potpredsjednica DPS-a u svom televizijskom nastupu, gdje je pokušala da odbrani neke neodbranjive pozicije. Za razliku od nje, njen prezimenjak, profesor Vuković, odlučio se za tiši pristup, izvinjavajući se za moguće ranije izjave, vjerovatno naslućujući da se i njegovo ime može pojaviti u prepiskama sa centralnom figurom istrage.
Zanimljivo je da je ovog puta izostao standardni narativ o „Srpskom svetu“ kao dežurnom krivcu i pokušajima skretanja pažnje sa stvarnih tema. U međuvremenu, gotovo neprimijećeno prošao je pokušaj organizovanja mitinga u Pljevljima, gdje je lider DPS-a poručio da su spremni da prime sve udarce, ali i zaprijetio da će se kad-tad vratiti na vlast.
Nervozu je pokazao i bivši portparol DPS-a Miloš Nikolić, koji se obratio prvom čovjeku SDT-a Novoviću, uz opasku da čeka da i njega optuže za stan i auto. Istovremeno je, navodno ironično, izrazio želju da razgovara i o stanu preko puta Atlas Capital centra. Njegova prozivka djeluje kao jasan signal da u vrhu DPS-a — i oko njega — ima još mnogo „prljavog veša“.
Javnost je već ranije naslućivala o korumpiranim odnosima u medijima. Sjetimo se samo „specijalaca“ koji su redovno ugošćavali počasnog predsjednika DPS-a u emisijama javnog servisa i privatnih medija. Mnogi od njih, kako se navodi, nalaze se u imeniku Mijajlovića, koji je, zajedno sa tadašnjim ministrom vojske, izgleda bio ključna figura u uređivačkom upravljanju pojedinim medijima — naročito portalom Udar. Na to ih je direktno prozvao i premijer 43. Vlade, Dritan Abazović. Neko je, prema tim navodima, „prodavao“ svoj integritet za telefon, neko za donaciju, neko za stan — a danas pokušavaju da se prikažu kao žrtve SDT-ove istrage, iako se napadi ne odnose na sve medije, već na pojedince iz njihove sredine koji su izvlačili korist.
Na protestnom skupu u Pljevljima, lider partije nije pomenuo prepiske iz Mijajlovićevog telefona, iako se i njegovo ime tamo spominje. Takođe, ni poslanik Eraković nije dao komentar na poruke koje ga povezuju sa Mijajlovićem i Boškovićem, a koje uključuju i osjetljive informacije o zdravstvenom stanju pokojnog mitropolita Amfilohija.
Stiče se utisak da se vrh DPS-a sada guši — poput ribe koja je provela previše vremena van vode, pa, kada je vraćena, djeluje ošamućeno i dezorijentisano, kojoj treba vremena da se sabere i ponovo zapliva. Bez obzira da li je riječ o sportskom ribolovu (ulovi–poljubi–pusti), uz obavezno slikanje ulova, lovci znaju da ranjena zvijer rijetko ostaje ista — trauma iz takvog susreta uvijek ostaje.
Zanimljiva je i nedavna izjava lidera URE, koji je još ranije sa skupštinske govornice upozoravao na vezu ljudi iz Bemaxa, policije i DPS-a, nazivajući ih dijelom „balkanskog narko kartela“. Prema njegovim riječima, riječ je o strukturama koje su kriminalni novac legalizovale kroz stvaranje moćnih firmi, dobijajući državne tendere i poslove, uz prećutnu saglasnost međunarodnih aktera.
U svom posljednjem nastupu, uz pohvale SDT-u, lider URE je jasno poručio da je neminovno da se krene putem Emirata, gdje postoji spisak lica iz Crne Gore koja tamo raspolažu značajnom imovinom — a koji je, prema njegovim tvrdnjama, imao uvid kao tadašnji premijer. Taj put, kaže on, neminovno vodi i do bivšeg lidera DPS-a.
Zato se postavlja ključno pitanje: Da li je posljednja akcija SDT-a zaista zadala udarac u Ahilovu petu Milovog DPS-a, koji bi mogao dovesti do razvezivanja dugo i pažljivo vezivanog čvora — i do tačke u kojoj će i oni koji su sebe zvali „patriotama“ početi da se ograđuju od radnji u kojima su, direktno ili indirektno, i sami učestvovali? Ko će prvi pod pritiskom popustiti, ljudi iz politike ili iz medija? Primjer reakcija jednog poznatog Milovog pulena koji je napao predstavnike ambasada Kvinte a posebno Amerike nazivajući je „sramotom za svoju zemlju“ zbog po njegovom mišljenju pokušaja da se ućutka svaki slobodan i kritički glas, ne pitajući se a kako je to izgledalo do juče. Teško se brani neodbranjivo.
Perica Đaković