Piše Perica Đaković
Vidjeli smo kako je u Gori Crnoj proslavljen ovaj radnički praznik, od nekadašnjeg praznovanja ostalo je samo sjećanje, kao i sjećanje na rad i radničku klasu u nekadašnjoj Crnoj Gori gdje nije bilo grada koji nije imao samo jednu fabriku i radničku klasu. Sve su to došavši na vlast poslije „Žute grede“ mladi lijepi i u džemperima, zamijenili tranzicijom, optužujući svoje prethodnike, komuniste kao što su bili i oni, kao ljude kojima je mila bila jagnjetina. Za razliku od njih svojih prethodnika, ti mladi dobro došli komunisti su svoj afinitet sa jagnjetine preusmjerili na more i morske plodove. Sjećam se njihove slike sa mlađanim naraštajem sa njihovog ljetnjeg odmora u Sutomoru, ali su tu skromnost brzo zamijenili hotelima, vilama, jahtama po onoj narodnoj ima se može se, a narod, kao i svaka druga raja željna promjena, brzo se utrkivala u ulizivanju novoj vlasti.
Da, dobro ste pročitali, ali ja tu mislim na onu vlast koja je došla promjenama u prošlom vijeku, a ne kao vi na ove nove koji su na vlast počeli dolaziti poslije 30. avgusta 2020-te, pa i ove prije samo godinu i po, koji su slično svojim prethodnicima u oblande uvili obećanja o boljem životu. Kod ovih novih godine nisu počinjale januarima, već obećanjima sa bilborda. Oni prethodni nisu htjeli da stoje u redu pred EU i donacijama, oni su od svojih prethodnika i druga Tita nasljedili državni biznis (čitaj šverc cigareta) ali ne i želju za stvaranje novog svijeta, svijeta nesvrstanih, već su se lagano uvukli pod šinjel NATO-a koji im je za nagradu i poslušnost dozvolio da se legalno bave švercom ne samo cigara nego i banana. I ovi najnoviji su znali za jadac i državni biznis, ali su te kanale lagano pokrovitelji sa kolektivnog Zapada počeli da zatvaraju, pa su oni riješili da otvore put ka Evropi koji su nekako usput, jer im je smetao, zatvorili njihovi prethodnici, jer im otvaranje nekih poglavlja nije išlo u interes jer bi morali sami sebe da optužuju za kriminal i korupciju, pa možda i poneko ubistvo. Dake, ovi mladi pod plaštom nove stranke, interesantnog naziva „Evropa sad“ pohitali su ka skidanju prethodnih barijera, dobijajući čuveni IBAR, ali takođe poslušno kao i prethodnici poštujući ruku koja ih mazi. Dakle, oni su stali u red za put u obećanu EU, ali i u red za donacijama. To me blago podsjetilo na nama u Herceg Novom poznatu Đuku ili jednog P… kokota koji vas sa ispruženom rukom i uz osmjeh sačekuju da im udjelite neku donaciju. Siguran sam da i vi imate sličnee ličnosti u svom okruženju. Ne znam otkud mi ta asocijaca, ali što bi rekli scenaristi „Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajnost“ (ostavljam to poznatom ruskom mistiku Rasputinu, inače intimusu porodice Romanov).
Ovi naši mladi eksperti-apostoli koji su u bijelom svijetu, ali ne i kod nas, ispekli zanat na polju ekonomije, brzo su svoje znanje dopunili predznanjem svojih prethodnika, mnogo lošijih fakultetskih znanja, i pokušali da nam prodaju maglu u vidu velikih EU donacija kojih se baš i nismo nagledali, ali su neki poput premijera došli sa dobrim znanjem novih svjetskih valuta „Bikoina“ (čudno malo da ga za ta poznanstva i finansijsku podršku u kampanji između ostalih proziva niko drugi nego baš njegova dojučerašnja politička kičma bivši ministar pravde, a koga se on tako lako odrekao). Pošto su donacije nedovoljne za brzi pohod ka obećanom životu sa bilborda, a nova zaduženja baš i nisu popularna, ljudima kojima smo u ruke dali svoju sudbinu odlučili su se za potez koji je Srbiji uspješno prodao njen predsjednik u vidu Beograda na vodi. Znači po sistemu kopi pejst, ali primjenjujući to u našoj državi, a valjda smatrajući da su malo mudriji i sa svjetskim znanjima potkovani, probaju da nastave tamo gdje je ipak za njih moramo priznati učitelj Milo stao, a to je uzeti pare na onome što nam je još ostalo, a to su još netaknuti prostori uz samu morsku obalu. Oni su htjeli da uz ispruženu ruku prema EU pridodaju svojom ispruženom rukom ka majstorima iz UAE, nudeći im bisere naše obale izgleda ne samo za dobrobit samo zajednice, tvrde to bolje upućeni i informisani , poput sveznajućeg Nebojše Medojevića (koga za sada ne demantuju) ali i direktorice Mansa gospođe Vanje dovodeći ih u vezu za pokušaj otvaranja novog državnog posla. Za kraj ću citirati komentar koji mi je na prethodni tekst poslao nekada visoko pozicionarani opozicioni političar, koji bi da je ostao u politici sada izvjesno bio dio tzv. parlamentarne većine, a on napisa: „Ovo što zovu državom, već je neko vrijeme u očiglednom rastrojstvu… Na vlasti je partija bez ideologije, a i oni koji su se zaklinjali u „svoju ideologiju“ ispadoše iz onog voza…veoma brzo se gubi TA linija… Ne prepoznajem mnoge više, izgleda da to „bratstvo i jedinstvo“ vlada jedino kada je korupcija u pitanju…“
Zaključak izvucite sami, ja ću samo reći „Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajnost“, pa „da nam živi, živi rad“ makar u izblijedjeloj paroli, poput obećavajućih poruka na već izblijedjelim bilbordima!
Perica Đaković
04.05.2025.
