Evo ovih dana ponovo je aktuelizovano pitanje sudbine crnogorskih aerodroma, čija je rasprodaja počela još u vrijeme Mila Đukanovića, potom malo utihnula poslije 30. avgusta, da bi je sada ponovo otvorili premijer i njegova Vlada.
Da ne podsjećam na sudbinu tendera i komisije koja je prvi put rangirala američkog zakupca, pa potom, na Milojkov prigovor, promijenila stav i dala prednost Koreancima. Nekome se, čini se, žurilo da ispravi navodnu „grešku“ Đeljošajeve komisije i promijeni prvoplasiranog ponuđača.
Da ne zaboravim ni „igru“ sa Francuzima, koji su nas podsjetili na nezadovoljstvo čitavim procesom, dajući nam packu na našem putu ka EU. Dakle, uzalud su bili poklici da ne treba davati koncesiju nad našim „turističkim vratima“, kako smo aerodrome često nazivali. Uzaludan je bio i vapaj zaposlenih, koji su tvrdili da mogu uspješno poslovati, kao i pozivi na zdrav razum sada već bivše ministarke saobraćaja Maje Vukićević.
Zalud je bio glas da je riječ o jednoj od boljih ministarki u Milojkovoj vladi. Neko nije htio da čuje ni tiho ubjeđivanje direktora aerodroma, gospodina Toljića, koji je tražio podršku Vlade da se finansijski pomogne ili da se omogući zaduženje, jer aerodromi imaju bonitet zahvaljujući pozitivnom poslovanju i ne malom profitu koji ostvaruju – profitu koji bi ostajao državi, a ne odlazio u strane džepove.
Kao da je zaduženje od 300 miliona neko veliko opterećenje u odnosu na zaduženja koja nam je donijela ova Vlada, ali i sam Milojko još iz vremena profesorske, ekspertske vlade.
Da li će i najnovija procjena vrijednosti aerodroma, koja je iz ruku Vlade i premijera prešla u ruke Parlamenta, donijeti drugačiji ishod – ostaje da se vidi. Ipak, sudeći po izjavi datoj ovog petka u jednoj TV emisiji od strane jednog od novih političkih aduta NSD-a, stiče se utisak da je u parlamentarnoj većini odluka već prelomljena.
Da su u pitanju i političke igrice pokazao je i pokušaj pritiska na vlast u Pljevljima, gdje je vlast doktora-predsjednika u posljednjem trenutku odbranio lider njegove stranke. Međutim, da nije sve bilo čisto u tim odnosima, pokazao je i iznenadni izlazak Spajićeve Evrope sad iz vlasti u tom gradu.
Da li je to uzdrmalo odnose između iskusnog političara Andrije i mladog premijera, pokazaće glasanja u parlamentu.
Zato se postavlja pitanje – da li je pomenuto gostovanje u TV emisiji, do juče lidera Radničke partije, a sada predstavljenog kao političara NSD-a, zapravo test potez političkog lidera, ili pokušaj da se opravda odluka premijera da aerodromi idu u koncesiju za 100 miliona na 30 godina? Što bi rekli – pitanje za milion dolara.
Kada je riječ o tom TV nastupu mladog Vučinića, koji je čestim upadima u riječ pokušao da pokaže političko sazrijevanje, ostao je dužan da objasni jednu stvar. Poredeći nas sa beogradskim i tiranskim aerodromima, zaboravio je da je Podgorica daleko iza milionskih gradova, ali i da bi, kao radnički tribun, trebalo da stane na stranu zaposlenih.
Ne bih da „popujem“ mladom političaru, ali bih podsjetio na nastupe njegovog oca, koji je ono malo preostale radničke klase dostojanstveno zastupao u Parlamentu, uvijek stajući uz radnike, a ne uz političare.
Da ne bude da ga samo kritikujem – podsjetiću da sam ga i podržao u emisiji „U žiži“, kada je naslijedio oca, posebno pozdravljajući njegovo zvanje inženjera. Nažalost, kao i kod mnogih mladih, i njega je ponijela uloga političara i lagodniji život koji ona nosi, za razliku od sudbine radničke klase koja je, nažalost, nestala još u vrijeme tranzicije.
No, da se vratimo temi – sudbini jedne od rijetkih preostalih državnih imovina.
Da li će aerodrome zadesiti sudbina Telekoma, Svetog Stefana, Možure i drugih resursa koji su za male pare prešli iz ruku građana u ruke stranaca (ili „domaćih stranaca“) – ostaje da vidimo.
Vidjećemo uskoro kako će „tasteri“ raditi u Skupštini. Ali nije zgoreg podsjetiti parlamentarce da su tamo došli u ime naroda, a ne samo po volji partijskih lidera, uprkos onoj jevanđeljskoj: „Po želji vašoj neka vam bude“.
Za kraj, podsjetiću na vrijeme kada su se po primorskim gradovima pojavljivale table „SALE“. Dok su se mnogi pitali ko je taj „Sale“, ubrzo su shvatili da nije riječ o gostu – već o rasprodaji.
Da li će i Crna Gora ostati pod tom tablom „SALE“, vidjećemo. Kao i to da li naši aerodromi odlaze na „Black Friday“ – crni petak koji nam je stigao sa Zapada i odomaćio se kod nas.
I za kraj – da ne bude da su za sve krivi samo naši političari. Možda im se mnogo toga diktira sa strane. Ali ima i ona narodna: „Dala baba dinar da uđe u kolo, a dala bi tri da izađe.“
Perica Đaković