U ponedjeljak 30. oktobra 2023. godine, povodom treće godišnjice od upokojenja svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija odslužena je Sveta Arhijerejska Liturgija i parastos sa malim pomenom sa početkom u 9 časova.
Svetom Arhijerejskom Liturgijom predstojao je NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa saslužiteljima arhijerejima: Arhiepiskopom praških i čeških zemalja g. Mihailom, Mitropolitom lovčanskim Bugarske pravoslavne crkve g. Gavrilom, Episkopom pakračko-slavonskim g. Jovanom, Episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim g . Dimitrijem, Episkopom budimljansko-nikšićkim g. Metodijem i više desetina sveštenstva i monaštva, kao i više stotina vjernog naroda.
Tokom Svete Liturgije, Mitropolit Joanikije je proizveo u čin prezvitera, đakona Lazara Krstića.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima arhipastirskim slovom, obratio se Episkop pakračko-slavonski g. Jovan (Ćulibrk). On se u uvodnom dijelu obraćanja osvrnuo na ispunjenje obećanja dato od Boga jevrejskom narodu oličeno u liku i djelu ovaploćenog Gospoda Isusa Hrista i zemlje obećane koja kako akcentuje Vladika i danas nanovo prebiva u svom nemiru, nesreći nevolji: ”Evo nas ovdje pred časom u kome je sav jevrejski narod, starozavjetna crkva, koji je hiljadama godina čekao i uzdisao da dođe čas u kome će doći obećano vrijeme i punoća vremena, koje je obećano još od Boga Avraamu, koji mu je rekao: Daću ti zemlju ovu obećanu, a ta zemlja nije samo zemlja fizička, iako i jeste, obećana zemlja, koja je danas opet u svom nemiru, nesreći, nevolji, krvi i jadu.”
Vladika Jovan je potom podvukao da se iz jevanđelske priče jasno vidi da Gospod, istinski Bog i istinski čovjek, dolazi i pita, osluškuje kako narod NJega prima i kako ga vidi i doživljava: ”Gospod, istinski Bog i istinski čovjek, dolazi i pita da oslušne kako narod NJega prima, kako Ga poima, zna li narod da je to ostvarenje njegovog viševjekovnog očekivanja. Učenici odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija, što je za Jevreje tada bilo još veće, jer je Ilija vaznesen na nebo i svaki put kada se obrezuje novo muško jevrejsko dijete, postavlja se poseban tron kraj tog mjesta.“
On je potom naveo riječi Svetog apostola Petra koji je ispovijedio još jednom vjeru u NJega kao Mesiju i Spasitelja: „Pa im (Gospod) kaže: Šta kažete vi koji ste sa mnom, koji hodite za mnom od galilejske zemlje do Tira i Sidona gore na obali mediteranskog mora do Jerusalima i koji ste svjedoci svega onoga što govorim, čuda koja učinih i prije svega srca koje gori u vama? Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji, Mesija, Ti si Onaj Koga čekamo ovolike vijekove i hiljadama godina, Koga čeka sva tvar, uzdišući da se jave sinovi Božiji, a On ne reče ništa, nego samo zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju.“
Vladika Jovan je u drugom dijelu svog arhipastirskog slova naglasio da je primjer Gospoda u početku bio sablazan za učenike NJegove jer njihova slika Mesije po predanju nije se poklapala sa onim što je Gospod ovaplotio, otkrio, obznanio svojim Domostrojem spasenja. On je pojasnio kako im Gospod otkriva da je došao da postrada, a ne da sjedne na carski tron Jerusalima i pokori neprijatelje naroda, a ovo je ostala tajna apostolima sve do Vaskrsenja.
On je u daljem obraćanju podsjetio da je sudbina ovog svijeta u kojem živimo da kroz njega hodima na krstu i da vaskrsavamo, da zauvijek budemo jedno, da zauvijek sjedimo pod nogama Gospodnjim: ”Sudbina ovoga svijeta da kroz njega hodimo na krstu i da vaskrsavamo kao što je danas reklo Jevanđelje, da zauvijek budemo jedno, da zauvijek sjedimo pod nogama Gospodnjim, kao što mučenici u bijelim haljinama već sjede NJemu pod nogama, te da On sa Svoga trona sudi vaskolikom rodu ljudskome, jer On kada ulazi u Jerusalim kaže: I kada će zaplakati sva plemena na zemlji, tada ulazim na kapiju milosrđa”, poručio je Episkop pakračko-slavosnki g. Jovan.
U nastavku, nakon zaamvone molitve Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je sa gospodom arhijerejima, sveštenstvom, monaštvom i vjernim narodom odslužio parastos svetopočivšem Mitropolitu Amfilohiju u naosu Hrama, dok je mali pomen u paraklisu Svetog Amfilohija Ikonijskog u kripti Sabornog hrama, pred grobnim mjestom svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija odslužio Arhiepiskop praški i čeških zemalja g. Mihailo.
Tekst, foto: Boris Musić
izvor: MCP
