Na suđenju, tužitelj iz malog južnjačkog grada pozvao je svoju prvu svjedokinju, stariju ženu nalik baki, na klupu. Prišao joj je i upitao: ‘Gospođo Jones, poznajete li me?’ Ona je odgovorila:
‘Pa, da, poznajem vas, gospodine Williams. Poznajem vas otkad ste bili dječak, i iskreno, bili ste mi veliko razočaranje. Lažete, varate svoju ženu, manipulirate ljudima i govorite o njima iza leđa. Mislite da ste važni, a nemate dovoljno pameti da shvatite da nikada nećete biti ništa više od običnog činovnika. Da, poznajem vas.’
Odvjetnik je bio zapanjen. Ne znajući što drugo učiniti, pokazao je preko sobe i upitao: ‘Gospođo Jones, poznajete li advokata odbrane?’
Ona je ponovo odgovorila: ‘Pa da, poznajem gospodina Bradleya otkad je bio dječak. Lijen je, pristran i ima problema s alkoholom. Ne može izgraditi normalan odnos s nikim, a njegova odvjetnička praksa je jedna od najgorih u cijeloj državi. Da ne spominjem da je varao svoju ženu s tri različite žene. Jedna od njih bila je vaša žena. Da, poznajem ga.’
Advokat obrane gotovo je umro.
Sudija je zamolio oba advokata da priđu klupi i, vrlo tihim glasom, rekao:
‘Ako bilo koji od vas idiota pita nju poznaje li mene, poslat ću vas obojicu na električnu stolicu.’