„Lovac na zmajeve“, poznatiji kao lovac na resore i velji kolumnista „Vijesti“ još jednom nije uspio u svom naumu.
Sve je počelo prije više od 12 godina, tačnije 26. maja 2012. godine kada je stvorena Pozitivna Crna Gora. To je ustvari bio projekat podržan od strane „lovca na zmajeve“ i „Vijesti“, kojim je lovac želio da uđe u politiku. Prvog zmaja kojeg je ulovio je bio Darko Pajović, ujedno i osnivač Pozitivne, koja je bila građanska partija lijevog centra.
Romantična politička priča „pozitivaca“ bila je velikodušno propagirana od strane „Vijesti“. Ta grupica pozitivnih građanista se u početku „borila“ protiv DPS-a za bolju Crnu Goru, ali je nakon nekoliko godina postojanja (2016. godine) pokazala svoje pravo lice i pritekla u pomoć Milu Đukanoviću i održala njegov režim na vlasti. DPS je potom znao kako da se oduži Darku Pajoviću, dajući mu mjesto predsjednika Skupštine, a kasnije su ga poslali u Kinu kao ambasadora Crne Gore.
U grupi „pozitivaca“ su bili mnogi sadašnji asovi GP URA, među kojima su najpoznatiji Dritan Abazović i Miloš Konatar.
Nakon javnog razotkrivanja svrhe njenog postojanja, Pozitivnu su polako počeli da je napuštaju razočarani članovi, koji su bili iskorišteni kao pioni Darka Pajovića, Azre Jasavić i „lovca na zmajeve“. Ovaj projekat je i zvanično ugašen u oktorbu 2019. godine. Nažalost, nije ispunio očekivanja svojih sponzora.
Dio nekadašnjih pozitivaca je prešao u građanski pokret URA, koji je još za vrijeme postojanja Pozitivne osnovao (14. marta 2015.) biznismen Žarko Rakčević.
Kada su Dritan, Konatar i ostale mlade snage pristupile URI, Rakčević je nakon određenog perioda odlučio da se povuče, a Abazović je postao predsjednik tog pokreta. Tada na scenu ponovo stupa „lovac na zmajeve“ sa novom idejom – da pogura GP URA i ostvari ono što nije mogao sa Pozitivnom. Tako „Vijesti“ počinju da propagiraju GP URA, koja je zatim i odigrala ulogu u rušenju bivšeg režima, tako što je Dritan prelomio da ne napravi istu grešku kao Darko Pajović i ne podrži DPS. On je ipak želio da opstane na političkoj sceni i da ga narod pamti kao oslobodioca, te je GP URA ušla u postizborne pregovore sa ZBCG i ostalima koji su kasnije nakon mnogo muka formirali Vladu, u kojoj je Dritan bio potpredsjednik.
„Lovac na zmajeve“ je konačno imao nekoga „svog“ u Vladi, i polako se njegov plan ostvarivao, te je Dritan oborio tu 42. Vladu sa DPS-om, da bi u 43. postao premijer. Ipak, ta Vlada je bila kratkog daha, te sada imamo novu Vladu na čijem čelu je Milojko Spajić.
Razočaran neuspjehom i drugog projekta, „lovac na zmajeve“ je odlučio da započne novi, te je pod svoje medijsko okrilje doveo predsjednika države Jakova Milatovića.
Ovog puta je imao drugačiju strategiju: osvojiti Podgoricu, a onda na eventualnim vanrednim parlamentarnim izborima ponovo okušati sreću u nadi da će konačno instalirati svoje ljude u Vladi. Tako je udružio zmajeve iz GP URA sa novim, čijih je pet odbornika srušilo vlast u Podgorici uz podršku DPS-a. Ono što je interesantno je da svi lovčevi politički zmajevi u nekom trenutku i na neki način dođu dodir sa DPS-om.
Podrška koju je lista „Za bolju Podgoricu“ uživala od lovca i „Vijesti“ ispostavila se kao nedovoljna, jer je na kraju i ovaj politički projekat doživio fijasko.
Očigledno je da lovac nikako da ubode pravi tim zmajeva koji će osvojiti dovoljan broj glasova i resora, a kako bi zadovoljili njegove političke ambicije, koje se ogledaju u indirektom upravljanju važnijim lokalnim i državnim funkcionerima.
Da se ponovo ne bi ofirao, za njegov ionako poljuljani imidž ne bi bilo dobro da lista „Za bolju Podgoricu“ pruži ruku saradnje DPS-u, kao što je Pozitivna uradila davne 2016. godine.
Najbolje bi mu bilo da digne ruke od politike, jer koga god je hvalio i podržavao, taj je doživio istu političku sudbinu
