Dilentatizam u politici nije baš tako retka stvar kako se čini, posebno kada se radi o novim pokretima u državama koje su u nekom vrsti prelaznog perioda nakon smene duge vlasti, kao što je slučaj sa Crnom Gorom.
Možemo da kažemo da je najveći broj diletanata iznedrio PES, konkurencija je zaista žestoka, od premijera preko Andreja Milovića, Jakova Milatovića do Saše Mujovića.
Saša Mujović slavodobitno je izjavio kako neće pričati sa URA nakon izbora, misleći valjda da njegov PES ima 40%, što je svakako sanak pusti. PES-u će trebati mnogo koalicionog kapaciteta, iako će verovatno biti najjači, da bi sklopio vlast u Podgorici.
Pa u prilog tezi odozgo, kako Saša Mujović misli da se dogovara i sa kim da sedne ako dvije velike koalicije oko PES i oko ZBPG ne budu same imale većinu?
Da li je svestan Mijović da je ovim dao URA veliki ucenjivački potencijal u nekim budućim mogućim pregovorima?
Da li je svestan da ga Ura može usloviti manjinskom podrškom ako oni budu tad na vagi?
Da li je svestan da nijednog pobednika od 30 avgusta ne treba apriori odbacivati pa neka se nalazi i u opoziciji.
Svestan očigledno nije, jer da jeste ne bi dao ovakve izjave.
Mladen Delić je nekada govorio “ Kud Simoviću“ a ja mogu da kažem na kraju „Kud Mujoviću“.
Stavovi i mišljenja izneseni u rubrici kolumne nisu nužno stavovi Portala 083
