Mnogo puta sam pisao o Mačku,epicentru našeg Župskog kraja.
Tu sam podignut, medju borićima napravio svoje prve korake.Što bi rekao naš narod,rodjeno Župsko dijete…
Djetinjstvo provedeno na prezidama,kod kuća Mišovića,na dzadi kojom su gospodarili prikoličari natovareni crvenim zlatom…
Preko puta zgrade šumskog gdje smo stanovali bila je trafika djeda Rista Kovačevića,a iza nje dugačka kamena kuća…
Sjećam se divnog čiče i babe Milke koja je povijeno hodala od teškog života..
Znam i pamtim da su prema nama uvijek imali ispružene i pune ruke…
Sa naše lijeve strane stanovali su Lončari,a tu je bila i mjesna,matična kancelarija i ambulanta…
U ono vrijeme imali smo i ispostavu milicije , jer moje pleme je bilo teško umiriti..Kako tada tako i danas.I neizostavni objekat Rajka Pindovica u kom se mogao kupiti,duvan,municija,oružje i šta god je cojek mogao zamisliti u tom periodu našeg bitisanja …
Pamtim svatove na konjima,kuma Slobodana Kostića u odjelu crnogorskom,glednog brkajliju i jednog od bastadura Župske vale.Pamtim mnogo ranjenika iz bojeva u kafani koja je nosila i ime mjesta,Mačak..
Tu su se pesničili naši očevi i djedovi,ali bilo je muški i časno,ne kao danas nikako.
A pod našim krovom tri porodice..U jednom stančiću mi , u jednom naši prijatelji Vujačići i u zadnjem kraju kumovi Vojinovići…
I danas ni mirišu kokice babe Darinke i ljeb brasnjavi kume Milijane..Sad mi pred očima ljeb natrti,brašnjavi,gledam kako dimi i jedem ga napremase…
Kuma šćaše odlomiti kraj pa unutra onaj grumen starog skorupa,sam se istopi,nemaš ga okošta mazati.Život i sreća koju su činile ove stvari prodje i dodje neko novo nesrećno vrijeme….
Moja Župa čeka na istom mjestu,ona izdati neće,na meni je ostalo……
Divan tekst, hvale vrijedan! Sve su naše Župe slične, izdati neće! Ali što je to sa nama ? Jesmo li dostojni svojih predaka?
Teško ! Da jesmo, bilo bi bolje jer njih je brusio težak ali dostojanstven život i znali su cijenu poštenja i poštovanja drugog.