Piše: Perica Đaković
Iako se u Pokretu Evropa sad trude i sve čine da na prvi pogled izgleda da vlada jedinstvo, ipak ne treba biti neki poseban politički stručnjak i vidjeti da baš nije sve tako i da članovi PES-a ne igraju po jednim istim notama.
Očigledno je da u PES-u postoje najmanje dva dirigenta, a palice su u rukama predsjednika i potpredsjednika pokreta. Za sada, sportskim žargonom rečeno, potpredsjednik vodi 3-2 u odnosu na predsjednika, barem ako ocjenjujemo po krupnim odlukama. Potpredsjednik Milatović je prvi poveo i to kada je predvodio listu na izborima za Podgoricu i tada doveo svoj tim ubjedljivo na prvo mjesto, stvorivši sebi priliku da bude prvi čovjek glavnog grada. Jakov je uvećao prednost na 2-0 kada je zbog „greške u koracima“ svog klupskog druga morao da ga zamjeni u trci za predsjednika Crne Gore.
I ako sa klupe, Jakov se našao u drugom krugu, a uz pomoć glasača prije svega ZBCG i Demokrata ubjedljivom pobjedom u političku penziju poslao do tada neprikosnovenog Đukanovića. Predsjednik PES-a uspio je da smanji prednost na 2-1 kada je kao prvi sa liste izborio pravo da postane mandatar pa premijer. Istinito rečeno, pas mu je odigrao niko drugi nego klupski drug Jakov, koji mu je u posljednjem trenutku pokazao pravi put iz lavirinta, u koji je Spajić ne sam zašao, čini se da ga je u taj politički lavirint uveo savjetnik iz SAD sugerušući da bi pravi partneri za 44. vladu bili DPS (manjinska podrška) i Bošnjačka stranka. U posljednji čas, uz kako se to u nekim kvizovima kaže, usledila je „pomoć prijatelja“, odnosno Milatovićeva izjava da je u Americi razgovarao sa mnogo relevantnijim političkim adresama i da je od njih dobio uvjerenje da u vladu mogu i „ozloglašeni Srbi“ – kako su govorili savjetnik iz SAD i ambasade Kvinte. U posljednji čas, uz savjet prijatelja, Spajić postiže pun pogodak i poravnava na 2-2. Pravljenjem 44. vlade svako od pomenutog dvojca pravi još po jedan poen: Milatović izborom Andrije Mandića za predsjednika Skupštine, a Spajić i protiv jasno izrečenog stava i volje svog potrpredsjednika postavljanjem svog igrača za ministra pravde.
Rezultat u sportsko-političkoj igri u tom trenutku bio bi 3-3. Ali, aktuelni predsjednik Crne Gore ipak u posljednjem trenutku preuzima inicijativu, jer njegova kandidatkinja za Guvernerku dr Irena Radović dobija podršku od čak 58 poslanika (samo 13 DPS-ovaca bilo protiv), a on ponovo postiže prednost od 4-3. Ovaj poslednji „pogodak“ malo će poljuljati i odnose, a svi dobro vidimo da su oni dobrano poljuljani, između ovog PES-ovog dvojca ko ima veće povjerenje.
Do sada je važilo da unutar samog Pokreta prednost ima Spajić, ali ovakvo glasanje parlamenta govori da globalno veću podršku ipak ima Milatović.
Ko od ovog dvojca ima veću podršku međunarodnog faktora, da li Jakov kome je podršku ipak dao i sam američki vrh (susret sa Bajdenom), ili možda Spajić koji je u Briselu uspio dobiti glasove da Crna Gora izbjegne sivu zonu, mislim da ćemo ubrzo saznati. Možda će odgovor dati i unutarstranačka borba za podgorički odbor PES-a koji je bio i najglasniji protiv formiranja vlade uz podršku DPS-a i njegovih satelita.
Čini mi se da bismo ubrzo trebalo da saznamo i šta je u pitanju vezano za sukob oko bezbjednosnog sektora, i da li se iza brda valja slučaj Bitkoin, slučaj koji je poslao u opoziciju URU, politički subjekt koji je bio jedan od ključnih faktora pobjede 30. avgusta 2020. godine. Izgleda da borba oko izručenja kralja kriptovalute tek počinje, a za šta je bitna i prevlast u bezbjednosnom sektoru, gdje bi konce u svojim rukama trebalo da drže Demokrate.
O Zlatnom venecijanskom lavu, nekom drugom prilikom, jer to, složićete se, zaslužuje posebnu priču barem sa pogledom iz grada gdje je rođen festival filmske režije, istina mlađi od čuvenog Venecijanskog iz 1949. godine koji je u rangu prestižnog Kana, Berlina…
